"Ko su selefije?", "Kako ih drugi vide i kako se izvještava o njima", samo su neka od pitanja na koje studija Srđana Puhala daje odgovore. Ko o njima zna najmanje, ko je najnetolerantniji prema toj grupi?
Pred oko 20-ak duša u banjalučkom Domu omladine održana je promocija socio-psihološke studije "Selefije u BiH" autora Srđana Puhala, koju je uradio u saradnji sa Dinom Abazovićem i Milkicom Bulajić.
"Ko su selefije?", "Kako ih drugi vide i kako se izvještava o njima", samo su neka od pitanja na koje ova interesantna studija daje odgovore.
Puhalo je najprije istakao da nije imao namjeru da donosi bilo kakve vrijednosne sudove već da se bavi isključivo činjenicama koje se vezuju za ove ljude, a koji sami sebe zovu jedino muslimanima, iako je većina "krsti" selefijama, vehabijama, a (pre)često i teroristima.
"Ovo je jedno od rijetkih istraživanja u kojem su oni (vehabije) govorili o sebi i dali svoju verziju priče", rekao je Puhalo na promociji publikacije.
Banjalučki psiholog je odlučio da sazna način na koji se u medijima govori o selefijama, pa je u periodu od 1. novembra do 31. marta 2015. godine analizirao praktično sve dnevne listove, nedjeljnike i portale u BiH.
"U tom periodu zabilježene su 1044 objave o ovim ljudima, a najviše nakon ubistva dvojice pripadnika Oružanih snaga u Rajlovcu, potom nakon policijske akcije 'Rez' i tokom aktuelnosti vezanih za 'Paradžemate'" ili za vijest da se u kampu kod Donjeg Vakufa obučavaju teroristi".
Prema njegovim riječima, što je uredno pojašnjeno u publikaciji, rezultati su bili poražavajući u vrijednosnom smislu.
"Samo jedna objava od 1044 koliko ih je u tih pet mjeseci objavljeno, bila je pozitivna kad su u pitanju vehabije. Oko polovine su bile vrijednosno 'neutralni' a čak 40 odsto su mediji izvještavali izričito negativno o ovom pokretu".
Ipak, ne ulazeći u policijsko-pravne sfere društva, Puhalo je podvukao da je indikativno to što se često u medijima pojavljuju izuzetno oštri kritički nastrojeni tekstovi o vehabizmu, bez ikakvih provjera izvora informacija.
"Gotovo po pravilu, u takvim tekstovima su napisane floskule - 'prema nepotvrđenim informacijama', pa se dalje navede da je riječ o teroristima, koji imaju brdo droge, oružja eksploziva i sl. Potom uslijede spektakularna hapšenja, a potom i manje spektakularna puštanja na slobodu tih istih ljudi. A terete se za djela od najmanje 100 godina zatvora. Takav primjer je vijest iz 'Slobodne Dalmacije' o obuci 150 terorista kod Donjeg Vakufa, koji su svi mediji u BiH prenijeli, iako nema nijednog materijalnog dokaza za tako nešto".
Puhalo smatra da se kroz medije "pumpa" strah kod običnih građana, koji prema njegovom istraživanju, nemaju nimalo ili vrlo malo znanja o selefijama.
"Od građana na uzorku od 1004 osobe iz svih dijelova BiH tražio sam da se ocjenom od 1-5 izjasne o znanju o ovom pokretu, a prosječna ocjena iznosi 1.99 odsto. Kod Bošnjaka je 2.22, Srba 1.9 i Hrvata 1.3 odsto. Ipak, ohrabruje me da samo 4.2 odsto građana misli da je islam agresivna religija po sebi".
Prema njegovom istraživanju, od konstitutivnih naroda u BiH najgore sterotipe o vehabijama imaju Hrvati.
"Bošnjaci su logično najumjereniji prema vehabijama, potom Srbi, a Hrvati iako su priznali da iako najmanje znaju o njima, najlakše bi se odlučili na neki radikalniji potez prema ovoj zajednici".
Puhalo se potom osvrnuo i na vlastito druženje sa čak 126 vehabija u Jablanici, Sarajevu, Zenici, Bočinji, Ošvama, Maglaju, Tuzli, Gornjoj Maoči, Ključu, Sanskom Mostu i Doboju.
"Molili su me da pitam njihove komšije Srbe i Hrvate kako žive s njima, čak se desilo i da su srpske izbjeglice iz Novog Sada dale punomoć jednom selefiji oko prodaje njihove imovine", naveo je Puhalo.
Još jedan sterotip vezan za ovu zajednicu da su to bogati ljudi, koji dobijaju pare iz Saudijske Arabije, da su nasilnici, da ne podržavaju Islamsku vjersku zajednicu BiH...
"Ja među njima nisam vidio trule bogataše, niti sam vidio da neko dobija neke pare od arapskih zemalja kako bi nosili nikabe ili skraćene pantalone. Uglavnom se bave poljoprivredom i u šali kažu da ako znam nekog ko bi ih finansirao da ga pošaljem kod njih. 'Zuvar je', kažu".
Čak 40 odsto ispitanih vehabija je priznalo Puhalu da je trpilo neki vid nasilja zbog svojih uvjerenja - verbalni, ekonomski, emocionalni, pa čak i fizički.
"Reakcije na to većinom su bile ignorisanje ili pokušavanje da smire situaciju, ali ono što je posebno interesantno je da je samo dva odsto ispitanika prijavilo nasilje institucijama BiH jer u njih nemaju povjerenja. Da li je to svjesna odluka ili ih sistem u tome pomaže, ne mogu da sudim, ali tako se najlakše skrene u ekstremizam. Ako su bili iskreni, 90 odsto ih apsolutno podržava Islamsku zajednicu BiH".
Takođe, banjalučki psiholog je napravio analizu poredeći "obične" građane s vehabijama i njihove predstave o sreći, ili o tome na šta su sve spremni da ostvare svoje ciljeve.
"Vehabije su mnogo zadovoljnije svojim životom ili standardom od ostalih građana, a i manji su 'makijavelisti' od običnih građana".
Poslije prezentacije uslijedila su pitanja Banjalučana otkud mu uopšte ideja da se bavi vehabizmom na šta je Puhalo u šali odgovorio:
"Želja mi je da jednog dana dođem na nivo spoznaje o selefijama koje imaju Dževad Galijašević i Predrag Ćeranić (eksperti za terorizam i bezbjednost)".
"Moj utisak poslije ovih intervjua s njima je da ih ima svakakvih, neki su dobri, neki manje dobri, baš kao u svakoj zajednici. Nisu klonovi već ljudi i nemojte da vjerujete sterotipima. Na primjer vidite ovog s naslovne fotografije, on je hipster i di-džej i nema veze sa selefijama. To su ljudi koji za sebe kažu da jesu, a ne oni što nosi brade ili kraće pantalone".
U knjizi je Puhalo parafrazirao čuvenu misao Fransoa Voltera, francuskog filozofa prosvjetiteljstva
"Ja ću uvijek braniti njihovo pravo da praktikuju islam na način koji god žele, dok je to njihov izbor o dok ne ugrožavaju moje pravo da vjerujem u nešto drugo ili da ne vjerujem uopšte. Onog trenutka, ako do njega ikada dođe, kada mi se to bude nametalo - u meni će dobiti najvećeg neprijatelja".
"To sam i njima rekao", zaključio je Puhalo.
