Istraživali smo da li ćemo i kada početi razdvajati i reciklirati otpad onako kako to radi ''sav normalan svijet'' i da li to može donijeti zaradu.
Kažu da o čovjeku dosta možete saznati ako pogledate njegovu kantu za smeće. A o našem društvu još više ćete saznati kada vidite pretrpane kontejnere i čitav asortiman otpadaka oko njih.
Vođeni snažnom navikom, bjesomučno razbacujemo smeće na sve strane oko kontejnera, ili oko rijeka i potoka, po uvalama i šumarcima.
U studentskom kampusu Univerziteta u Banjaluci nedavno su postavljene nove korpe za otpatke s ciljem "intregrisanog upravljanja otpadom". To znači ono dosadno i naporno razdvajanje plastike, papira, stakla, metala. Sličan projekat prošle godine završio se tako što su studenti i ostali i dalje bacali "sve u sve". Ove godine, po svemu sudeći, situacija je nešto bolja.
"Možemo reći da je prikupljanje i razdvajanje otpada uspješnije nego lani. Nije idealno ali se pomalo popravljamo. Ipak tek sljedeće godine ćemo imati jasnije podatke i rezultate.Osim što su korpe za razdvajanje otpada postavljene u pješačkim zonama u Univerzitetskom kampusu, one su postavljene i u objektima i hodnicima. Dakle, radi se o plastici, papiru, staklu i metalu. Mi ovdje u Institutu imamo prostoriju gdje lagerujemo prikupljeni otpad i čekamo da Univerzitet sklopi ugovor sa nekim od otkupljivača tih sirovina koji će to otkupljivati", rekao nam je Nikola Travar, stručni saradnik u Institutu za genetičke resurse Univerziteta u Banjaluci.
Travar dodaje da je za stvaranje dobrih i korisnih navika u ovoj oblasti potrebno obrazovati ljude, a zaposleni na Univerzitetu dobijaju uputstva kako da pravilno postupaju sa optadom.
Osim Kampusa, kontejner za razdvajanje otpada nisu se proslavili svojom ulogom jer građani baš i nisu bili zainteresovani da odvajaju staklo, papir i plastiku. A zašto ljudi ne bacaju otpatke kako treba i zašto je tako teško promijeniti navike?
"Razvijanje ljudske svijesti ka pravilnom upravljanju otpadom je proces koji zahtijeva vrijeme. Nije dovoljno postaviti kante i očekivati da ćemo svi postati osvešteni građani. Informisanje, edukacija, konstantna priča u medijima, ali i ulaganje u ovaj sektor su jedino sigurno i dugoročno rješenje. Za sada, u ovom sistemu, važno je da jedni druge napominjemo da je zapravo glavni preduslov zdrave životne sredine i minimalnog zagađenja, upravo što manje stvaranje otpada, kao i njegova ponovna upotreba", rekla je za Mondo Iva Miljević, asistentica na programu Biodiverzitet i zaštićena područja u Centru za zaštitu životne sredine iz Banjaluke
Miljevićeva kaže da je stepen odvojenog sakupljanja korisnih komponenti otpada u Republici Srpskoj (papir i karton, plastika, staklo, metal i dr.) veoma nizak: oko 1,3 % prerađenog otpada od ukupno sakupljene količine komunalnog otpada. Po Strategiji upravljanja otpadom u RS plan je da se do 2020. godine procenat odvojenog sakupljanja otpada povisi na 6%.
"U našoj zemlji postoji niz prepreka kako bi ovaj lanac reciklaže funkcionisao. Kao prvo, nemamo obezbjeđen i razrađen funkcionalan sistem upravljanja otpadom koji je preduslov za separatisanje otpada i reciklažu. S druge strane, građani su neinformisani i često nezainteresovani za ovaj segment zaštite životne sredine. Radom na dizanju svijesti, naročito mlađih generacija, možemo očekivati da će se problematika otpada polako rješavati, jer na kraju krajeva, mi smo ti koji stvaraju otpad. Uz navedeno, redovan monitoring zakonskih obaveza svih karika lanca, kao i oštre kazne bi uveliko uticale na ispravno postupanje i tretman otpada", zaključuje Iva Miljević.
Ipak, nekoliko preduzeća je pronašlo svoju računicu u reciklažnom biznisu. Mahom, ovakve firme prikupljaju ambalažni otpad i u većini slučajeva izvoze ga u druge zemlje gdje se reciklira.
"To su ambalažni karton, najlon, PET ambalaža a mi planiramo i da proširimo našu djelatnost i na staklenu ambalažu, metalnu (konzerve) u plastične gajbe. Da li je isplativo? U svakom slučaju jeste ukoliko se radi o većoj količini i ako je veći obrt", objašnjava Dragan Vukčević, menadžer prodaje u firmi "Grand Promet", koja se bavi otkupom preradom, sortiranjem i baliranjem svih vrsta ambalažnog otpada.
Ovo preduzeće za godinu dana iz Republike Srpske izveze 6.500 tona ambalažnog otpada u reciklažne centre koji dalje vrše preradu i prave novu ambalažnu robu od tog materijala. Naš sagovornik kaže da u RS nema reciklažnih centara, a u Federaciji postoje dva manja koja se bave otkupom PET ambalaže. Kao i u mnogim ekonomskim djelatnosima, u ovom vijeku veliku ulogu u poslovima sa otpadom ima najmnogoljudnija zemlja na svijetu - Kina.
"Mi uglavnom izvozimo u evropske zemlje, ali Kinezi jednom u godinu dana dođu u Luku Kopar i tamo svi iz Evrope šalju otpad za Kinu. Mi to radimo preko posrednika. Kina je glavni uvoznik ambalažnog otpada iz cijelog svijeta, ali unazad tri-četiri mjeseca, stopirala je uvoz. Njihova Vlada je donijela takvu odluku zbog stvaranja velikih deponija jer često se tu nalazi i sadržaj koji ne ide pod ambalažni. Trenutna stiuacija na evropskom tržištu je katastrofalna što se tiče ovog posla zbog kineske obustave, pa su ogromne količine robe u Evropi i nismo baš sigurni šta će se dešavati. Cijena pada iz mjeseca u mjesec i ne znamo kojim tempom će se ovo nastaviti. Sad se najvjerovatnije otvara novo tržište u Indiji i čekamo taj momenat", opisuje Vukčević situaciju u reciklažnom biznisu.
Preduzeće najviše ambalaže otkupljuje od firmi koje stvaraju ambalažni otpad, ali vrše otkup i od fizičkih lica, pa je naš sagovornik pokušao da ohrabri ljude da se sami potrude i razvrstavaju otpad.
"U svakom domaćinstvu većina otpada spada u ambalažni, najmanje je komunalnog optada, a ljudi najviše sve zajedno bacaju u komunalni otpad i to završava na deponiji, pa deponija ima veliki problem. Oni ne stižu to sve razdvojiti zbog ogromnog priliva".
Banjalučko preduzeće DEP-OT koje upravlja deponijom u septembru je započelo izgradnju hale za razdvajanje ambalažnog otpada. Hala će imati funkciju prijema odvojenog prikupljanja komunalnog otpada, sortiranja i baliranja materijala kao i otpreme sortiranog materijala, prema definisanom tehnološkom postupku. Na ovaj način će se značajno povećati efikasnost rada na deponiji, ali i sačuvati postojeći raspoloživi prostor na samoj radnoj površini predviđen za odlaganje otpada, smatradju u DEP-OT-u.
Posebna priča je elektronski optad koji u RS prikupljaju dva ovlaštena servisa, ali je izuzetno teško riješiti se starih računara i sličnog otpada - zna svako ko neće da ih ''frkne u prvi kontejner''.
Međutim, nismo ni mi toliko mimo svijeta. Kako se navodi u "Studiji o reformi sektora upravljanja čvrstim otpadom" koju je finansirala Švedska agencija za međunarodni razvoj i saradnju (SIDA), mnoge od najnovijih članica EU su prošle isti proces s kojim se sada suočava BiH, kao što je potreba za unaprijeđenjem aspekata odlaganja otpada, povećanje obuhvata odvozom otpada, uvođenje odvajanja i recikliranja otpada, te kao posljedica toga i povećanje troškova. Studija kaže da će sva će ova unaprjeđenja zahtijevati dodatne investicije, što će dovesti do većih troškova po toni za one koji stvaraju otpad.
Dotad se možda odviknemo od guranja starih automobil u Vrbas, istresanja životinjskih iznutrica u obližnju šumu, ili lansiranja kore od banane kroz prozor automobila, jer kako je to jednom rekao istoričar i komičar, Dušan Jokić, "naši ljudi znaju sve oko krize Siriji, znaju kol'ko je para ko ukrao, znaju da je komunizam sve uništio, pa zbog toga ne mogu razmišljati o tim nebitnim stvarima kao što je: gdje će baciti smeće".
