Broj usvojene djece u Republici Srpskoj posljednjih godina bilježi značajan pad, a od ukupno 560 djece bez roditeljskog staranja u 2017. godini, usvojeno je tek petoro.
Pokazala je ovo revizija učinka koju je obavila Glavna služba za reviziju javnog sektora RS. U tek objavljenom izvještaju ističe se da je analiziran period od 2015, sa ciljem da se ispita da li djeca bez roditeljskog staranja imaju adekvatan nivo zbrinjavanja i zaštite i ponude preporuke.
Zaključeno je da usvojenje kao institut trajnog zbrinjavanja djece nije u dovoljnoj mjeri afirmisano.
"Broj usvojene djece se smanjivao sa 30 u 2015, na svega pet usvojenja u 2017. godini. Usvojenje je najbolji i najkompletniji vid zaštite djece bez roditeljskog staranja", istakli su revizori.
U 2015. godini bilo je ukupno 297 zahtjeva za usvojenje, ali je naredne godine ministarstvo zdravlja i socijalne zaštitet RS promijenilo način evidentiranja i izvještavanja. Tako se došlo do podatka da postoji 51 potencijalni usvojilac na području čitave RS, dok je godinu kasnije broj zainteresovanih za usvojenje smanjen na 36.
"Broj usvojene djece se prema pokazateljima ministarstva zdravlja i socijalne zaštite RS smanjivao, tako da je u 2015. godini realizovano 30 usvojenja, 2016. se bilježi 19 usvojenja, što je za oko 40 posto manje. Prema podacima do kojih je došla revizija, na osnovu studije slučaja za 2017. godinu, od ukupno 560 djece bez roditeljskog staranja, usvojeno je petoro djece", naveli su revizori.
U centrima za socijalni rad ističu brojne razloge slabog korištenja instituta usvojenja, među kojima su najčešći oni u vezi sa zakonskom regulativom.
Među njima su - nepostojanje definisane donje uzrasne granice za usvojenje, nepostojanje jedinstvene baze podataka na nivou RS o potencijalnim usvojiteljima i djeci koja ispunjavaju uslove za usvojenje, nepostojanje zakonske obaveze usvojitelja da u određenom uzrastu saopšti djetetu da je usvojeno, ali i neralni zahtjevi potencaijalnih usvojitelja u pogledu uzrasta, zdravstvenog stanja, pola i fizičkih karakteristika djeteta.
Od ukupnog broja djece bez roditeljskog staranja u RS, oko 25 odsto su djeca bez roditelja, a oko 75 odsto djeca bez adekvatnog roditeljskog staranja.
Svako peto dijete boravi u domu pet i više godina, a svako deseto duže od deceniju, dok neka djeca u domu borave i do punoljetstva ili završetka školovanja.
"Mladi koji su napustili institucionalni smještaj, navode pozitivne i negativne strane. Кao pozitivne, ističu osjećanje zaštićenosti, sigurnosti, obezbijeđenost elementarnih životnih potreba, kao i ostvaren bliski odnos s bar jednom odraslom osobom u domu. Кao negativne, navode rigidnu organizaciju i kontrolu, s nedovoljnom usmjerenošću na individualne potrebe i interesovanja djece i mladih", istakli su revizori.
Nalazi revizije pokazuju da godišnje oko 50 do 60 mladih napušta obavezan smještaj, najčešće zbog punoljetstva ili završetka školovanja.
Revizori su istakli i probleme sa kojima se suočavaju radnici centara za socijalni rad, posebno kada je u pitanju angažovanje u rizičnim porodicama.
"Prema izjavama stručnih radnika u centrima za socijalni rad, prođe i po nekoliko godina dok instituciji ne stigne prijava da dijete treba pomoć i da ga treba izuzeti iz porodice. Do tada je dijete, koje je rođeno zdravo, postalo dijete sa problemima kao što su neuhranjenost, govorne poteškoće, vaspitno-obrazovna zapuštenost i slično. Većina centara nema dovoljno materijalnih i ljudskih resursa da bi se bavila prevencijom porodica u kojima su djeca u riziku od razdvajanja", zaključeno je u tek objavljenom revizorskom izvještaju.