Divljanje cijena peleta u Republici Srpskoj nije uzrokovano rastom troškova proizvodnje, već isključivo špekulativnim ponašanjem, tvrdi Marko Đogo, profesor na Ekonomskom fakultetu u Istočnom Sarajevu.
Cijene peleta u Republici Srpskoj u posljednjih mjesec dana drastično su skočile, pri čemu je tona sa 400 KM dostigla nivo od 600 do 700 KM.
Profesor Đogo naglašava da je ekonomija Republike Srpske po stadijumu razvoja, nažalost, na nivou Flandrije iz 14. vijeka, te da se preduzetnici suočavaju sa istim problemima neuređenog tržišta koje su rješavali preteče današnjih Belgijanaca prije 700 godina.
"Da ste prije mjesec ili maksimalno dva naručili pelet, platili biste ga oko 400 KM/tona. Danas istu tu tonu peleta morate platiti 600, pa i 700 KM! Šta se promijenilo? Na strani ponude nije se promijenilo ništa – ista je cijena rada, ista cijena repromaterijala, ista cijena struje, iste poreske stope", navodi Đogo između ostalog u svojoj objavi na Fejsbuku.
Školska špekulacija i ekstraprofit
Jedini razlog za skok cijena, prema profesoru Đogu, jeste promjena tražnje – pelet se mnogo više traži u oktobru i novembru nego u avgustu. On iznosi i konkretne primjere špekulativnog ponašanja proizvođača, uključujući poznatog banjalučkog proizvođača koji kupcima nudi prvu tonu po staroj, dogovorenoj cijeni, a sve ostalo po znatno višoj novoj cijeni.
"Pošteni fočanski proizvođač je starim klijentima povećao cijenu za samo 50 KM po toni, dok novim naplaćuje punu sadašnju cijenu", dodaje profesor.
Đogo ovo naziva školskim primjerom špekulativnog ponašanja: "Kupi jeftino - prodaj skupo".
"Možda najbolji poslovni potez koji ste u zadnjih par mjeseci u Republici Srpskoj mogli povući je da kupite stotine tona peleta, uskladištite ih na par mjeseci i onda prodate. Zarada je preko 50 odsto za par mjeseci rada", ističe profesor, dodajući da su špekulanti najčešće sami proizvođači peleta. Oni moraju da organizuju proizvodnju tokom cijele godine, stvarajući zalihe, kako bi "dočekali svojih pet minuta" kada zalihe mogu da pretoče u ekstradobit.
Rješenje po uzoru na Flandriju
Problem tržišta peleta u Republici Srpskoj, objašnjava Đogo, leži u činjenici da ne postoji mjesto susreta ponude i tražnje, odnosno – berza.
Kao rješenje, predlaže ideju staru 700 godina, nastalu u Flandriji u kući trgovca Roberta Van der Buersea u Brižu, gdje su se proizvođači, trgovci i finansijeri sastajali da dogovore uslove kupovine i prodaje robe. To je dovelo do ujednačavanja cijena i investicija u efikasniju proizvodnju.
"Bilo bi dobro i za proizvođače, i za trgovce, ali i za građane Republike Srpske kada bi upravo oni (trgovci i proizvođači) osnovali vlastitu (elektronsku) berzu, na kojoj bi čak i građani mogli da nabave svoje količine peleta", predlaže Đogo.
Osnivanjem ovakve berze, proizvođači bi obezbijedili stabilno finansiranje tokom cijele godine, trgovci bi postali dileri koji bi kupovali veće količine kada je to najpovoljnije, dok bi građani dobili tržišni mehanizam koji bi ih sprečavao da postanu "ovce za šišanje".
Profesor zaključuje da bi tržište peleta na taj način počelo daleko predvidljivije da funkcioniše, što bi pozitivno uticalo na razvoj cijele grane privrede. Iako postoje protivnici – špekulanti i oni koji favorizuju državne robne rezerve – on se nada da će njegov tekst inspirisati privrednike da krenu u osnivanje ovakvih regionalnih berzi.
"Drugu grupu protivnika osnivanja berze bi vjerovatno činili protivnici tržišnih riješenja. To su oni naši sugrađani koji smatraju da je država uvijek efikasnija od tržišta, te da se privatnicima nikad ne može vjerovati", tvrdi on.
