Predsjedniku Kine Si Đinpingu je i formalno povjeren treći mandat na mjestu generalnog sekretara Komunističke partije i tako je postao najmoćniji kineski vođa poslije Mao Cedunga.
Si Đinpingu je davanjem trećeg mandata na čelu Komunističke partije Kine učvršćen položaj najmoćnijeg kineskog lidera. Trenutno je istovremeno generalni sekretar Komunističke partije, predsjednik države i na čelu vojske. Nazivaju ga i Vrhovnim vođom.
Si Đinping rođen 1. juna 1953. godine u Pekingu. Trenutno je na tri najvažnije pozicije u zemlji - kao generalni sekretar, on je šef Komunističke partije Kine; kao predsjednik, on je šef kineske države, a kao predsjedavajući kineske Centralne vojne komisije on komanduje oružanim snagama zemlje.
Na Osamnaestom kongresu KPK 2012. godine, delegati su ga 8. novembra izglasali za sljedećeg predsjednika Kine. Kongres ga je 15. novembra izabrao za novog sekretara Komunističke partije Kine, predsjednika Centralne vojne komisije KPK. Nacionalni narodni kongres izabrao ga je, 14. marta 2013, za novog predsjednika Kine.
Svekineski narodni kongres jednoglasno je izglasao reizbor Sija Đinpinga za predsjednika Kine 17. marta 2018. godine.
Na 20. kongresu Kineske komunističke partije, u Pekingu, Si Đinpingu je i formalno povjeren treći mandat na mjestu generalnog sekretara Komunističke partije.
Dobijanjem trećeg uzastopnog mandata na čelu Komunističke partije smatra se najjačim vođom poslije Mao Cetunga.
Otkako je krajem 2012. godine preuzeo dužnost predsjednika države, Si je slijedio ono što on zove "velikim podmlađivanjem kineske nacije" u viziji koja se naziva "kineskim snom".
Pod njim je druga najveća ekonomska sila na svijetu sprovela reformu u borbi protiv sporog privrednog rasta, kao što je gašenje predimenzioniranih državnih industrija i smanjenje zagađenja, kao i infrastrukturni projekat "Jedan pojas, jedan put" vrijedan više milijardi dolara sa ciljem proširenja kineskih globalnih trgovačkih veza.
Zemlja je preuzela veću inicijativu na globalnoj sceni. Kada je riječ o spoljnoj politici, Si otvara Kinu prema svijetu i izgradnju zemlje koja ne zavisi ni od koga. Kineski šef države nastavio je da širi kineski uticaj na Bliskom istoku, u Africi, kao i u Latinskoj Americi, unapređujući pritom ekonomsku i privrednu saradnju.
Privredni rast je usporila pandemija kovid 19. S obzirom da će pred njim ostati izazovi vezani sa kovid, nastavak ekonomskog rasta, jačanje vojske i pitanje Tajvana, treći mandat bi mogao da mu bude najteži do sada, smatraju analitičari.
Razvio je sopstvenu ideologiju socijalizma sa kineskim karakteristikama za novu eru. Ideologija naglašava oživljavanje misije stranke kao političkog, ekonomskog, društvenog i kulturnog lidera Kine i njenu centralnu ulogu u postizanju cilja "nacionalnog podmlađivanja", vraćanja zemlje na istaknutu poziciju u svijetu.
Dvije godine nakon dolaska na vlast, Si je 2015. ublažio politiku jednog djeteta, nakon 35 godina. Parovima od kojih su supruga ili suprug jedino dijete svojih roditelja dozvoljeno je da imaju dvoje djece.
Politika jednog djeteta u Kini uvedena je prije više od tri decenije da bi se smanjio natalitet i kontrolisao rast stanovništva u najnaseljenijoj zemlji na svijetu.
Si je, prema pisanju zapadnih medija, stvorio kult ličnosti oko sebe otkad je stupio na dužnost predsjednika, uz knjige, crtane filmove, pop pjesme i plesne rutine u čast njegovoj vladavini.
Nakon Sijevog uspona u vodeće jezgro KPK, mnogi ga nazivaju ocem nacije.
Si Đinping je bio oženjen dva puta. 1980-ih se vjenčao sa Ke Linging, ćerkom diplomata Ke Huaa, ambasadora NR Kine u Londonu. Brak se nakon nekoliko godina završio razvodom.
Potom se 1987. oženio poznatom pjevačicom Peng Ljuan s kojom ima kćerku, koja trenutno pod pseudonimom studira na Harvardu. Si posjeduje diplomu iz hemijske tehnologije i doktorat iz političkih nauka.
(Rojters/RTS)
