Idi Amin vladao je Ugandom osam godina. Njegove metode bile su brutalne.
Idi Amin vladao je osam godina Ugandom i uz njegovo ime se vezuju brutalne metode vladanja i patološke sklonosti svojstvene čudovištima iz najgorih noćnih mora. Vlast je osvojio 1971. godine kao pripadnik britanskih snaga. Nakon toga je postao toliko silan i nadmen da je sebe proglasio kraljem Škotske.
Tokom njegove vladavine Uganda je postala zemlja u kojoj su se na najbestidniji način kršila ljudska prava i sprovodila politička represija. Sa svojim političkim protivnicima se obračunavao na najbrutalniji mogući način. Takođe je sprovodio i etničko čišćenje neviđenih razmjera.
Smrtne kazne često su se obavljale u njegovom prisustvu. Mnogobrojni osuđenici su završavali život u čeljustima krokodila, na ostrvu na kojem je rado boravio. Svjedoci tih potresnih prizora su kasnije govorili da je Idi Amina oduševljavao zvuk pucanja ljudskih kostiju prilikom ugriza krvoločnih životinja. To nije bio kraj ludilu koje je trajalo punih osam godina.
Po sopstvenom priznanju, Idi Amin je jeo i ljudsko meso ali, kako je kazao, “samo pod prinudom”. Mnogi borci za prava čovjeka, vjerovali su da je Amin bio kanibal sa predumišljajem.
"Jeo sam ljudsko meso. Vrlo je slano, slanije i od leopardova", jednom je objasnio.
Stravično je što je neka ubistva prenosio na državnoj televiziji ali su se daleko šokantniji događaji odigravali u rezidenciji feldmaršala hadžije doktora Idija Amina. Pored krvoločnih rituala, Amin je imao niz patoloških se*sualnih sklonosti koje su van domašaja mašte zdravog čoveka.
Idi Amin je ukinuo državni zakon po kome su stanovnici Ugande isključivo sklapali monogamni brak i uveo poligamiju na velika vrata svojih predsjedničkih odaja. Kada bi mu se neka žena svidjela, bez mnogo promišljanja bi je obavezao na se*sualne odnose. Na svirep način je ubijao članove njihovih porodica ili zakonite muževe. Ukoliko bi mu se i tada neka od njih usprotivila, uslijedila bi stravična kazna - skrnavljenje genitalija.
Amin je u toku svog političkog uspona i vladavine imao nekoliko žena, a životi svake od njih, zapečaćeni su jezivim traumama. Spekuliše se da je iza sebe ostavio oko četrdesetoro djece. Samo dvoje je uspelo da osjeti čari lagodnog života. Broj ljubavnica je nepoznat, a zvanično je bio oženjen sa pet žena.
Godine 1974. Amin je preko Nacionalnog radija objavio razvod od svoje prve supruge Malijamu. Ona je bila korpulentna žena, visoka oko 2 metra sa kojom se vjenčao tokom 50-ih godina prošlog vijeka, dok je službovao u britanskoj armiji. I pored protivljenja njene porodice, Malijamu je željela da se uda za dvadesetosmogodišnjeg Idija. Dva puta je tokom života sa Aminom izbjegla egzekuciju, a u međuvremenu je njena porodica sakupila novac za njen otkup, kakav je bio ondašnji običaj u Ugandi.
Otežavajuća okolnost je bila ta što su već imali nekoliko djece. Ipak, pomenute 1974. godine, razvela se od Amina i uspjela da se dokopa Velike Britanije. Tamo je njen život okončan u saobraćajnoj nesreći koju su inscenirali predsjednikovi obavještajci.
Druga supruga Idi Amina bila je i Kaj Adroa, inteligentna i lijepa studentkinja Univerziteta Makerere. Idi se sa njom viđao dok je bio u braku sa prvom ženom, a kada je 1966. godine od strane Parlamenta optužena za učestvovanje u pljački zlata u Kongu, njeno ime je vezivano za Amina jer su zajedno posjećivali nalazišta.
Postoje mnogobrojne kontroverze vezane za njenu smrti. Na kraju je glavni optuženi bio Amin, jer je navodno ostala trudna sa drugim muškarcem. Prije nego što je obavila tajni abortus u prestoničkoj bolnici, Aminovi ljudi su uletjeli na čelu sa njim, ubili doktore i medicinske sestre. Zatim je odvedena u predsjedničku palatu gdje je u prisustvu mnogobrojnih službenika i oficira, izmasakrirana sjekirama. Tijelo je potom ponovo spojio i okačio da visi, kao primjer svakome ko bi razočarao velikog vođu.
Druga verzija smrti kaže da je Kaj ostala trudna upravo sa ubijenim doktorom, koji je želio da izvrši abortus ali se situacija otela kontroli pa je Kaj preminula. Zatim je doktor raskomadao njeno tijelo i ubacio u gepek automobila koji su pronašli vladini službenici.
Po ovoj verziji, Amin je zatim saznao kompletnu istinu, pronašao doktora i medicinsko osoblje, pa ih ubio zbog počinjenog zločina. O trećoj ženi Idija Amina se zna vrlo malo. Nje se lider Ugande odrekao zbog navodnog nevjerstva. Uspjela je da napusti zemlju 1972. godine bjekstvom u Demokratsku Republiku Kongo. Poznata je po političkoj izjavi u kojoj je rekla da će Amin poštedjeti zvjerstva njeno pleme Obote. Naravno, poslije bjekstva pleme je ostavljeno na nemilost diktatoru.
Godine 1974. Idi Amin je izveo jedan od najbizarnijih poteza u svojoj inače skandaloznoj diktatorskoj karijeri. Na nacionalnom radiju je objavio kako se razveo od svoje tri žene i da mu je ostala “samo jedna” - žena broj četiri! Prve dvije “prve dame” optužio je da se miješaju u politiku, a za Kaj je išao toliko daleko da ju je proglasio svojom rođakom! Svim ženama je kasnije “prikačeno” da su imale ljubavnike.
Za Nalongo Madinu se može reći da je jedina imala status približan prvoj dami, ali je tokom života sa Idijem Aminom trpjela teška zlostavljanja. Tokom jedne svađe koja se dogodila 1975. godine, diktator ju je ošamario tako jako da je od siline udarca nesrećnoj ženi pukla vilica.
Ipak, Madina je sve vrijeme bila uz Idi Amina, pa i poslije ubitačnih ofanziva tanzanijske vojske koje su najavile kraj diktature. Zajedno sa njim se dokopala Libije gdje je Aminu gostoprimstvo pružio Muamer el Gadafi. Tokom izgnanstva je stalno apelovala na novo rukovodstvo Ugande, da pomiluje njenog muža i obezbijedi mu siguran povratak u domovinu. Od toga nije bilo ništa, a Amin je posljednje dane svog života zajedno sa Madinom, proveo u Saudijskoj Arabiji. Tamo je i preminuo 2003. godine od posljedica otkazivanja bubrega, a liječio u specijalnoj bolnici kralja Fejsala.
Sara Kiolaba poznata i po svom umjetničkom imenu “smrtonosna Sara” bila je peta i posljednja preživjela supruga Idija Amina. Budućeg supruga je upoznala kada joj je bilo 19 godina i kada je radila kao go-go igračica. Vjenčali su se 1975. i imali su troje djece, ali Sara je odbila da pođe sa suprugom u egzil.
Umjesto toga, uspjela je da nađe put do Engleske. U Londonu je vodila restoran, a kasnije i frizerski salon. Umrla je od raka 2015. godine nadživjevši muža za cijelih 12 godina.
(MONDO/Istorijski zabavnik)
