Kongresmen Bil Ričardson, jedan od tvoraca Dejonskog sporazuma, ali i čovjek koji je godinama bio glavni "diplomatski vatrogasac" Bijele kuće, preminuo je u 75. godini.
"Bil Ričardson je bio u Beogradu, razgovarao sa Miloševićem i taj papir (stranica i po osnovnih principa koji su vodili ka Dejtonskom sporazumu) se ugojio na više stranica, pa je onda došao Holbruk i taj papir je postao knjiga", rekao je svojevremeno u RTS-ovoj emisiji "Svedok" nekadašnji predsednik SR Jugoslavije, Milan Milutinović.
Nekadašnji američki ambasador pri Ujedinjenim nacijama, kongresmen, dežurni vatrogasac u administraciji Bila Klintona i neuspješni predsjednički kandidat, Bil Ričardson bio je jedan od ključnih diplomata koji su pripremali dokumente za konferenciju u Dejtonu.
Osim u BiH, gde se sastajao sa najvišim predstavnicima obe strane u sukobu, Ričardson je bio američki izaslanik u nekoliko velikih kriza, uključujući Sjevernu Koreju, Kubu, Irak, Nigeriju i Mjanmar.
Ričardson i Milošević su se sastali u Beogradu 17. marta 1995. godine i taj susret smatra se početkom direktnih kontakata tadašnjeg predsjednika Srbije i Klintonove administracije.
Prema dokumentima sa tog sastanka, Ričardson je Miloševiću rekao da je američka politika prema njemu počela da se mijenja, te da ga SAD vide kao ključnog igrača za postizanje mira u regionu.
Ričardson je Miloševiću rekao i da Bil Klinton "mora da se izvuče" iz sukoba na prostorima bivše Jugoslavije prije predsjedničkih izbora 1996. godine, te da od njega mora da dobije konkretne prijedloge prije povratka u Vašington.
Hroničari tvrde da je taj sastanak bio prvi korak ka miru koji je u novembru 1995. definisan u američkoj bazi Rajt-Peterson u Dejtonu.
Ričardson je posjetio Banjaluku 1997. godine u jeku tadašnje političke krize u Republici Srpskoj i sastao se sa Biljanom Plavšić.
Rođen je 15. novembra 1947. godine u Pasadeni u Kaliforniji. Majka mu je bila Meksikanka i dobar dio djetinjstva proveo je u Meksiko sitiju, pa se tome može objasniti njegova uloga u rješavanju niza otvorenih pitanja između Vašingtona i meksičkih vlasti.
Takođe, bio je dio američkih misija koje su pratile izborne procese u Gvatemali i Nikaragvi. Sastajao se sa Fidelom Kastrom, Albertom Fudžimorijem, te nizom drugih lidera iz Južne i Srednje Amerike.
Samo tokom 1994. i 1995. godine, počeo je ponovo da se bavi spoljnom politikom, pa je tokom te dvije godine putovao u Srbiju i Bosnu i Hercegovinu, Indiju, Kubu, Bangladeš, Vijetnam, Mjanmar, Sjevernu Koreju i Sudan.
Prošle godine, odigrao je ključnu ulogu u oslobađanju košarkašice Britni Griner, koja je bila u zatvoru u Rusiji.
Prije toga, sa Sadamom Huseonom je pregovarao o oslobađanju dvojice Amerikanaca koji su, 1995. godine, prešli granicu Iraka, a 2021. godine je ubijedio vlasti Mjanmara da iz zatvora puste novinara Denija Fenstera.
"Bio sam nezvanični podsekretar za bitange", opisivao je svoju ulogu u diplomatskim misijama širom svijeta.
Klintonova adminstracija ga je 1997. godine postavila za šefa američke misije pri Ujedinjenim nacijama, a godinu dana kasnije i za ministra energentike.
Ričardson je 2008. godine, neuspješno, pokušao da se dokopa mjesta demokratskog kandidata za predsjednika SAD, želeći da postane prvi šef Bijele kuće latinoameričkog porijekla. Odustao je pošto je postalo izvjesno da nema pretjerano velike šanse protiv Baraka Obame.
U dva mandata bio je guverner Nju Meksika i ostao je poznat kao čovek pod čijim je vođstvom u toj saveznoj državi ukinuta smrtna kazna.
Bio je nominovan i za Nobelovu nagradu za mir.
(RTS/Rade Maroević/MONDO)
