Među otkrivenim depešama koje su uzdrmale čitav svijet, brojne se odnose na one u kojima američke diplomate izvještavaju o našim političkim akterima.
Australijski internet aktivista Džulijan Asanž suočen je sa prijetnjom izručenja SAD, gdje bi mu se sudilo po optužbama za špijunažu.
Asanž je prvo ime Vikiliksa, platforme na kojoj su počevši od 2006. godine klasifikovani i objavljeni materijali koje su dostavljali "uzbunjivači”, među kojima je najpoznatiji Bredli (danas Čelzi) Mening, koji je zgrožen podacima koje američke bezbjednosne službe sakrivaju od javnosti, dostavio dokumente Vikiliksu.
U depešama koje američke diplomate šalju u centralu mogli smo pronaći i nama poznata imena i vidjeti šta o njima misle Amerikanci.
Grigorije, rijetka zvjerka
Tadašnji američki ambasador u Sarajevu Čarls Ingliš, u depešama 2010. piše utiske o ondašnjem episkopu zahumsko-hercegovačkom i primorskom Grigoriju (danas episkop diseldorfski). Navodi da je on “rijetka zvjerka” na domaćoj političkoj sceni, ističući njegovu mudrost.
“Grigorije je sposoban da gleda mnogo dalje u budućnost od većine političara u BiH, i sigurno će dosta dugo biti značajan sagovornik ili u svojoj eparhiji, ili na nekoj moćnijoj funkciji u Beogradu. Njegovi stavovi su daleko od demokratskih i to zahtijeva korektan, ali ne uvijek prijateljski stav sa naše strane”.
Ingliš je naveo da je odnos Grigorija i Milorada Dodika imao uspone i padove, kao i to da se hercegovački vladika zalagao da se prihvati ostavka tada bolesnog patrijarha srpskog Pavla.
"On je veoma moćan igrač u SPC u Republici Srpskoj i u tamošnjem političkom režimu. Grigorije nam je rekao da ga smatraju liderom među mladim vladikama koje se često suprotstavljaju starijim vladikama, Vasiliju Kačavendi, Amfilohiju i Jefremu”, dodaje Ingliš.
Čavić i Borenović: Preuzimaje SDS-a i žal Ivanića na koalicijom sa SNSD
Zamjenica ambasadora Džudit Cefkin posjetila je 2. i 3. decembra 2008. godine Banjaluku i razgovarala sa više političkih aktera. Dragan Čavić, bivši predsjednik Republike Srpske i Srpske demokratske stranke (SDS) najavio joj je tad da će pokušati preuzimanje ili reformu SDS.
Čavić je rekao da će biti teško skloniti Mladena Bosića sa čela SDS, a pojasnio je da će za pokretanje nove stranke presudno biti to da li može ubijediti bilo kojeg poslanika SDS u Narodnoj skupštini RS da mu se pridruži.
Branislav Borenović (danas predsjednik PDP) je objasnio Cefkinovoj da je Mladen Ivanić, lider PDP-a, veoma razočaran što mora doći do raskida sa SNSD i naglasio da će sljedeće dvije godine biti veoma teške za PDP ukoliko dođe do tog raskida (PDP je napustio koaliciju sa SNSD 2009. godine).
Rajko Kuzmanović, tadašnji predsjednik RS, rekao je Cefkinovoj da Milorad Dodik, lider SNSD-a i tadašnji premijer RS, nije nacionalista ili autokrata, već je jednostavno pogrešno shvaćen, te da RS želi samo ono što joj pripada po Dejtonu.
Golić: Intrige u Dodikovom kabinetu
Veliki prostor posvećen je depeši nastaloj nakon što je krajem maja sa Odjelom Ambasade u Banjaluci kontaktirala Srebrenka Golić. Ona je u tom trenutku odstupila je sa svoje pozicije šefa kabineta tadašnjeg premijera RS Milorada Dodika, te istovremeno vratila i člansku kartu SNSD.
“Imali smo dugi razgovor sa uzrujanom Golićkom, koja je rekla da su glavni razlozi za njenu ostavku profesionalni. Postajala je sve više frustrirana sa "haosom u kabinetu", i da je bila isključena, marginalizovana i ponižena. Golić se požalila zbog neobrazovanih, nekompetentnih savjetnika koje je nedavno uposlio Dodik".
Prema njenim riječima, atmosfera u kabinetu je opterećena "zlom" i "intrigom", Dodikovi ključni savjetnici su umiješani u nesumnjivu finansijsku korupciju i da su stekli lična bogatstva daleko iznad svojih zvaničnih primanja, ali pisac depeše naglašava da je Golićeva bila vrlo oprezna da ne uplete samog Dodika u bilo kakav kriminal.
Ona je za Dodika rekla da nije ista osoba kakva je bio prije pet ili čak tri godine, a bila je razočarana i onim što je opisala kao "povećani” srpski nacionalizam unutar SNSD-a i Vlade RS.
Za Dodikov povećani nacionalizam okrivljuje vladiku Grigorija (kog naziva "opasnim lažovom"), te Slavka Mitrovića, za koga tvrdi da je pripremao sve Dodikove "vatrene“ kolumne u novinama, a dodaje da je bio pripadnik jedne paramilitarne jedinice povezane sa Radovanom Karadžićem.
Golićeva je govorila i kako "oživljavanje nacionalističke retorike i emocija među Srbima podsjećaju na 1992".
"Uprkos ostavci sa pozicije i iz partije, očito je da ona ostaje lojalna Dodiku, kojeg je jedino kritikovala što joj je lagao obećavajući da će biti ministar, ali je nije imenovao tokom dvije vlade".
Na kraju depeše se navodi precizna procjena koja se obistinila jer je nakon toga Golićeva dobila željeno ministarsko mjesto na kome se i danas nalazi.
Crnadak, proaktivan glas podrške NATO-u i hvalisanje Nikole Špirića
U depeši koju je 14. maja 2008. poslao ambasador Čarls Ingliš, izvještava se o političkoj krizi koja je nastala nakon što je predsjedavajući Savjeta ministara BiH Nikola Špirić zatražio smjenu Svena Alkalaja, Senada Šepića i Igora Crnatka, zbog sukoba interesa.
"Takođe smo zabrinuti za sudbinu Igora Crnatka, koji se dokazao kao snažan i proaktivan srpski glas podrške za pridruživanje NATO i američke bezbjednosne interese u Bosni", stoji na kraju ove depeše.
Špirić se pominje u više depeša, najviše iz vremena kad je bio predsjedavajući Savjeta ministara (2007-2010). U jednoj depeši iz avgusta 2007. kaže se da se Špirićem pozitivno izrazio o NATO prijedlogu koordinacije civilnih zaštita, uz upozorenje da bi to, kao prenos nadležnosti, izazvalo političke reakcije.
Takođe, Špirić je nakon ambasadorovih kritika na račun pojačane Dodikove retorike, podsjetio na svoje napore da se tokom posljednjih sedam mjeseci ublaži retorika i krene sa dijalogom. Sljedećem ambasadoru Inglišu, Špirić je nakon sastanka obećao da će raditi na tome da se izabere direktor SIPA, dodavši da nikad ne bi prihvatio imenovanje direktora SIPA koji bi radio protivno američkim interesima.
''Preuzeo rizik i suprotstavio se Dodiku"
Najzanimljivija depeša je poslata je u februaru 2008. kada Ingliš izvještava o usvajanju odluke o pokretnoj vojnoj imovini koja se upisuje kao vlasništvo države. Ocjenjuje da su, uprkos njegovim sumnjama, Špirić i cijeli Savjet ministara bili veoma aktivni, dok je Dodik minirao dogovor.
Ingliš navodi da se Špirić ranije sastao sa ambasadorom NATO u BiH Polardom, i tom prilikom tvrdio da je razočaran jer vlada RS nije uspjela da se složi oko sporazuma, a da je Dodik htio da prebaci odgovornost na njega.
Zatim navodi da je Špirić prvo htio da se sporazum usvoji uprkos Dodiku, ali je odustao, a na insistiranje američkog ambasadora zatražio da ovaj preko Nebojše Radmanovića (u to vrijeme srpski član Predsjedništva BiH) izvrši novi pritisak na Dodika. Radmanović je rekao da će uprkos Dodiku podržati Špirića i sporazum.
Odmah nakon što sporazum postaje zvaničan, Špirić je tražio sastanak sa američkim ambasadorom, koji bilježi da mu se Špirić pohvalio da je BiH napravila jedan od najkrupnijih koraka, a da je on preuzeo sav rizik suprotstavljajući se Dodiku, te se zahvalio američkoj ambasadi na pruženoj podršci.
"Nevjerovatno, ali Špirić tvrdi da je njegovo snažno rukovođenje omogućilo da se Savjet ministara izdigne iznad etničkih i stranačkih pripadnosti i djeluje u interesu svih građana", konstatuje Ingliš u izvještaju.
