Pentagon je mjesecima u tajnosti raspoređivao trupe i moćno naoružanje u Karipskom moru, stvarajući uslove za potencijalnu vojnu invaziju na Kubu, piše "Politiko".
Pentagon je mjesecima raspoređivao trupe i naoružanje neophodno za pokretanje američkog vojnog napada na Kubu i sve što je sada potrebno je konačno odobrenje predsjednika Donalda Trampa.
Tramp je već pominjao mogućnost invazije na ostrvo, nakon što ekonomski i politički pritisci nisu uspjeli da obore komunističku vlast, a pojačano prisustvo američke mornarice u regionu - najveće van Bliskog istoka - omogućilo bi SAD da djeluju odmah.
"Politiko" piše da ove strateški raspoređene snage stvaraju uslove za različite vojne operacije: od hapšenja kubanskog državnog vrha po uzoru na privođenje bivšeg venecuelanskog predsednika Nikolasa Madura, do izvođenja niza preciznih udara.
"Kuba je u velikim problemima"
Američki državni sekretar Marko Rubio, sin kubanskih migranata, rekao je u srijedu na sastanku čitavog kabineta da je Kuba "u velikim problemima".
"Postojanje propale države na svega 145 km od naših obala je prijetnja nacionalnoj bezbjednosti SAD", rekao je on. Američka armada u regionu nešto je manja nego u januaru, kada su SAD zarobile Madura.
- Udarna grupa nosača aviona "Nimic" uplovila je u Karipsko more u maju, zajedno sa nekoliko razarača i krstarica opremljenih navođenim raketama sposobnim za precizne udare na ciljeve na obali
- Napredni američki dronovi i izviđački avioni već mesecima kruži oko Kube, prema sajtovima za praćenje letova
- Amfibijski brodovi "Kirsardž" i prateća plovila trenutno su kod obale Virdžinije u pripremi za novo raspoređivanje
Prema "Politiku", ovakvo pojačanje pruža čitav niz vojnih opcija, iako bi za masovnu kopnenu invaziju bile potrebne dodatne trupe.
"Nimic je tamo radi zastrašivanja, Kastro bi bio prva meta"
"Nimic" je stigao u region istog dana kad su SAD podigle optužnicu protiv bivšeg predsjednika Raula Kastra.
"'Nimic' je vjerovatno tamo prvenstveno radi zastrašivanja, iako bi mogao da bude upotrebljen i u vojnoj operaciji", rekao je Mark Kansijan, analitičar Centra za strateške i međunarodne studije (CSIS).
Prema njegovim riječima, taj brod bi, zajedno sa borbenim avionima stacioniranim na Floridi i u Portoriku, vjerovatno imao ulogu u bilo kojoj eventualnoj vojnoj akciji na Kubi.
"Mogući su vazdušni udari kako bi se uništila njihova PVO i omogućile šire vazdušne operacije ili, možda, eliminisalo državno rukovodstvo sa ciljem uspostavljanja odnosa sličnim onima sa Venecuelom. Raul Kastro bio bi njihova prva meta", rekao je Kansijan.
Ali, administracija je suočena sa ograničenim rokovima za akciju. Mnogi od najvećih ratnih brodova koji su raspoređeni još tokom leta približavaju se desetom mjesecu neprekidnog boravka na moru, što je daleko duže od uobičajenih 6-7 mjeseci. To izaziva zabrinutost zbog preopterećenosti posada i pomorskih snaga koje istovremeno sprovode i blokadu iranskih brodova u Persijskom zalivu.
Koje su Trampove opcije
U međuvremenu na Kubi, čije stanovništvo proživljava agoniju zbog blokade i nedostatka goriva, struje i praktično svega, vlasti se naoružavaju dronovima i upozoravaju na "krvoproliće".
Iako vlasti obraćaju pažnju na pritiske i pregovaraju - neki politički zatvorenici su oslobođeni, a najavljen je i niz ekonomskih reformi - Tramp i Rubio često poručuju da žele samu promenu režima, piše "Ekonomist".
Vojna intervencija
Stvarna vojna operacija bila bi veoma rizična i malo je vjerovatno da bi donela poboljšanje.
Brz upad sa ciljem uklanjanja vrha režima možda bi mogao da uspije ali, kako piše "Ekonomist", "Kuba nije Venecuela" - njena diktatura je dublje ukorenjena i ideološki čvršća. Još manje privlačna opcija bila bi potpuna invazija.
Amerika bi mogla da porazi kubansku vojsku, ali bi svaki pokušaj nametanja demokratije silom bio spor i vjerovatno osuđen na neuspjeh. Napad na Kubu bio bi ogromna greška, zaključio je "Ekonomist".
Produženje blokade
Amerika bi mogla da nastavi naftnu blokadu, izazivajući još veću nestašicu hrane i češće nestanke struje, u nadi da će očajni Kubanci ustati protiv vlasti. Ali, organizovana politička opozicija praktično ne postoji. Otišlo je toliko mladih ljudi da je Kuba postala država sa najstarijim stanovništvom u čitavoj Americi. Za sada se većina protesta svodi na lupanje u šerpe na javnim mjestima, navodi list.
Podsticanje postepene tranzicije je najmanje loša opcija, prema "Ekonomistu". Neki elementi mogućeg sporazuma već su dospjeli u javnost. SAD bi dozvolile veći dotok nafte, obezbedile 100 miliona dolara humanitarne pomoći i besplatan pristup internetu putem satelita za sve Kubance.
To bi moglo da pomogne u stvaranju prostora za pojavu političke opozicije, navodi list. Zauzvrat, režim bi morao da oslobodi dodatne zatvorenike, ublaži represiju i otvori Kubu za privatne investicije.
Prema izvorima "Aksiosa", Trampova administracija pojačava ekonomski i politički pritisak na ostrvo, ali predsjednik nije odobrio invaziju i preferira "mirnu tranziciju ka slobodnoj Kubi".
"Ne želimo još potpuno rušenje režima. Postoji metod i proces ide u fazama",rekao je portalu neimenovani američki zvaničnik.
Jedan od izvora "Aksisoa" je rekao je da "ništa nije isključeno", ali da invazija nije planirana niti neposredno predstoji. Pojedini Trampovi savetnici upozorili su, međutim, da bi eventualna vojna intervencija mogla da preraste u dug i komplikovan sukob.
"Predsjednik ne želi američke vojnike na terenu duže od 48 sati. To bi lako moglo da preraste u haos", rekao je jedan savetnik.
(Blic/Mondo)
