Ubacuju se svježe štampani evri u oboljeli finansijski sistem Grčke i stvara privid da se nešto radi na spašavanju od finansijskog sloma.
Umjesto radikalne i temeljne promjene privrednog i društvenog sistema, Grčka je "zabila glavu u pijesak" i nastavila da sluša svoje kreditore, nadajući se da će novim zaduživanjem da riješi nagomilane dugove.
Najnoviji zvanični izvještaji treba da zabrinu sve one koji žele dobro Grčkoj i njenom narodu. Grčkoj su povećani i dug i deFicit.
Vlada Grčke objavila je da će u 2013. vladin dug porasti na 189,1 odsto BDP-a, što je znatno veće od prognoziranog duga za sljedeću godinu od 182,5 odsto BDP, a što je, opet, mnogo veće nego očekivani dug za 2012 od 175,6 odsto.
Očekuje se da u 2013. godini rast duga na 346,2 milijarde evra, što je više od 340,6 milijardi evra u ovoj godini. I budžetski deFicit se uvećava. Planirano je da bude u sljedećoj godini – 4,2 odsto BDP-a, ali sada je korigovan na – 5,2 odsto.
U oktobru 2012. Grčka je zabilježila rekordnu stopu nezaposlenosti od 25,2 odsto. Jasno je da dosadašnji savjeti za izlazak iz krize nisu donijeli nikakve rezultate i da “ eksperti” EU nemaju nikakvu ideju kako da se Grčka spasi.
Ubacuju se svježe štampani evri u oboljeli finansijski sistem Grčke i stvara privid da se nešto radi na spašavanju od finansijskog sloma. Grci nisu shvatili u kakve su zelenaške kandže upali.
Bankari su se kockali sudbinom Grčke, zarađujući desetine milijardi na slomu, gurajući razočarane Grke u dalju agoniju.
NJemački i francuski bankari, zabrinuti za svoje kredite na kojima su dobro zaradilui, primorali su Evropsku centralnu banku da ubaci nove novčanice evra u prezaduženu Grčku. NJih je zanimalo samo da zaštite svoje rizične kredite i da uzmu bonuse za "naduvane" bilansne uspjehe.
Ta Finansijska operacija daljeg zaduživanja Grčke hvaljena je kao akcija za konačan spas države i naroda. Ukupan dug Grčke bio je oko 350 milijardi evra na samom početku krize. Uslijedilo je ubacivanje novih milijardi evra za spas Grčke i smanjivanje 105 milijardi evra dospjelih obaveza i proklamovana oštra štednja.
Stvarana je lažna slika da se novim zaduživanjem Grčka spasava bankrota. Ali, narod ne osjeća nikakav boljitak i svoj bijes iskaljuje na ulicama.
Ekonomski centri moći pokušavaju da preko "eksperimenta uživo", na Grčkoj primijene teoriju haosa i “dokažu” kako se može poslije programiranog haosa uvesti diktatura u savremenu evropsku demokratiju.
Stalno zaduživanje države i građana, nastalo na virtuelnom novcu, koji,zapravo, ne postoji i koji se nikada ne može vratiti, stvara pogodnu atmosFeru za uvođenje neke vrste novog robovlasništva.
Grčka je primjer tog ”in vitro" eksperimenta. Grčki narod to osjeća snagom svoga istorijskog instinkta i otuda tolika pobuna na ulicama.
Nažalost, pobuna nema svoj plan i cilj, nema viziju za izlazak iz agonije i ne nude se ozbiljne političke alternative da riješe nagomilane probleme.
(Srna)
