Nijemci su fascinirani plemenima američkih domorodaca. Nije za to "kriv" samo Karl Maj sa svojim indijanskim mitovima.
Hladan vjetar provejava šumom koja okružuje indijanske šatore na reci. Ljudi sjede oko logorske vatre, kuvaju u posuđu od livenog gvožđa, pjevaju narodne pjesme uz pratnju bubnjeva, rezbare i prave koplja i strijele. Ukoliko ih pitate za vrijeme, pokazuju vam u pravcu neba. Sve to se ne događa kod nekog indijanskog plemena u Kanadi ili Sjedinjenim Američkim Državama, već u mjestu Kaltenbrojh, u blizini Bergiš Gladbaha, u sjeverozapadnoj Njemačkoj.
Tu logoruju njemački "Indijanci". To im je hobi. Oko 30 ljudi, bez obzira na niske temperature, ovdje želi nekoliko dana da živi život domorodačkog stanovništva. Bez tehničkih uređaja, bez satova i mobilnih telefona.
Hobi-Indijanci nekoliko dana potpuno "zarone" u prirodu. Pojam "Indijanac" nije sasvim precizan. Oko šatora se kreću pripadnici plemena Irokeza i Absarokija, danas poznatijih pod imenom Vrane. Irokezi su živjeli u šumama na sjeveroistoku Amerike, dok su Vrane, prerijski Indijanci sa sjeverozapada zemlje. U Bergiš Gladbahu oni žive zajedno.
Formiranje logora inicirao je Alojz Šilter, koji sebe opisuje kao trapera. To su bili lovci na krzna i prijatelji Indijanaca. Još kao dječak, Šilter se rado igrao Indijanaca, a tom hobiju ostao je do danas veran.
Objašnjava i zašto: "Jednostavno zato što uživam u tome i što povezanost sa prirodom i druženje sa divnim ljudima koji imaju isti hobi mom životu daje određeni smisao. Rado vozim kanu po rekama sa prijateljima i imam jedan indijanski. To mi pričinjava veliko zadovoljstvo, to je mnogo ljepše nego voziti automobil ili nešto drugo."
"Indijanski" hobi je u Njemačkoj popularan. U šumskim predijelima aktivno je više udruženja koja njeguju tradiciju i običaje Indijanaca. Svake godine hiljade ljudi posjećuje "Igre Karl Maja", tokom kojih se pod vedrim nebom insceniraju djela čuvenog autora, poput Trilogije o Vinetuu.
Peter Brik, najstariji član Šilterovog plemena obučen je u tradicionalnu odjeću Irokeza. Fascinira ga njihova kultura i kaže da od njihovog političkog i društvenog uređenja može mnogo toga da se nauči.
"Tu je mnogo zanatskog umijeća, ali prije svega demokratija od koje može mnogo toga da se nauči, bez obzira što je mnogo toga već preuzeto. Žene su imale važnu ulogu, one su se takođe pitale ko će biti u plemenskom veću i ko će donositi odluke o životu naroda. I kad izbor nije odgovarao, žene su vršile smjenu."
Brik kaže da je to Vijeće bilo podređeno onome što bi se danas nazvao "gornji dom parlamenta". Sve su zaključke izglasavali članovi Veća i odluke si morale da se donose jednoglasno.
Na sliku o Indijancima u Njemačkoj najviše je uticala trilogija o Vinetuu, ali Nijemci nisu počeli da se interesuju za američke domorodce samo preko literature. Neki pripadnici indijanskih plemena i sami su putovali po Njemačkoj i širili svoju kulturu. Krajem 19. vijeka njemačkoj publici su se na nekoj vrsti sajmova predstavljali "pravi" Indijanci, npr. iz plemena Lakota.
Jedan od najpoznatijih pripadnika tog plemena sahranjen je u Drezdenu – poglavica Edvard Tu Tu. On je popularnost stekao nastupima u cirkusu "Sarasani". Nastupao je u zabavnim programima na temu "Divlji Zapad" i za života je zahtijevao da bude sahranjen u Njemačkoj, prenosi Dojče vele.
(MONDO, Foto Ilustracija Guliver Getty Thinkstock)