Kako će se živjeti na Zemlji 2100.

Kako objašnjavaju stručnjaci za klimatske promjene nevladine organizacije Giec, za koliko stepeni će se temperatura na Zemlji povećati do kraja stoljeća zavisiće od toga koji će se energetski izvori koristiti, od broja svjetske populacije, od tipa stambenog prostora u kojem će se živjeti i vrsta automobila koji će se voziti.

Postoje četiri scenarija kako će izgledati svijet 2100, objašnjavaju eksperti ove organizacije.

Danas na "plavoj" planeti živi 7,1 milijarda ljudi, a koncentracija ugljen dioksoda je oko 400 dijelova na milion (ppm).

Prvi i najoptimističniji scenario je da čovječanstvo počne radikalno da investira u nove vidove energije i geoinženjering. U tom slučaju broj svjetske populacije do kraja stoljeća popeo bi se na devet milijardi ljudi, a koncentracija C02 ostala bi na 400 ppm sa tendencijom pada.

Temperatura bi se stabilizovala do 2050, tako da bi glečeri prestali da se tope, acidifikacija okeana bi se zaustavila, ali bi nivo mora i dalje rastao zbog nagomilane toplote morskog sistema tokom prethodnog niza godina.

"Tako nešto neće biti lako sprovesti, ali zahvaljujući zajedničkim naporima naša planeta bi bila spašena", smatraju stručnjaci.

Ali, dodaju oni, u tom slučaju bi u potpunosti trebalo da se prestane s korišćenjem saudijske nafte kao i s eksploatacijom američkog gasa iz škriljaca, što ne bi bilo nimalo poželjno na ekonomskom planu.

Prema drugom mogućem scenariju, koji je prema mišljenju stručnjaka i najrealniji, ako se klimatske promjene ne uzmu kao ozbiljan problem a čovječanstvo krene putem ubrzanog tehnološkog progresa, koji omogućava veću proizvodnju uz manju energetsku potrošnju i obnovljivi vidovi energije kao i nuklearna energija budu dominanti, broj svjetske populacije će porasti na 8,5 milijardi, a koncentracija C02 na 550 ppm.

Ljudi će jesti manje mesa i na taj način će se smanjiti emisija ugljen dioksida koja se troši za uzgoj domaćih životinja, a opasnosti od ekstremnih posljedica klimatskih promjena bi ostale iza nas.

Tako nešto zahtijeva mnogo odricanje i žrtvovanja. Zadržavanje koncentracije C02 na 550 ppm je potencijalno ostvariv plan ukoliko se postigne međunarodni dogovor o klimi do 2020.

To, međutim, znači prelazak na nove tehnologije i na novi način života, kao i svođenje na minimum upotrebe fosilnih goriva.

Postoji i treća mogućnost, da čovječanstvo smanji emisiju gasa sa efektom staklene bašte ali tek krajem stoljeća.

U tom slučaju broj stanovnika bi se povećao na 9,5 milijardi, a koncentracija C02 na 650 ppm sa tendencijom rasta.

"Ukoliko čovječanstvo nastavi s upotrebom fosilnih goriva dosadašnjim tempom i ekonomiju stavi u prvi plan na štetu sudbine planete, a ne promijeni sadašnje navike, kako u pogledu planiranja porodice tako i potrošnje, posljedice klimatskih promjena će biti očigledne", upozoravaju stručnjaci.

Postoji i četvrti, najgori scenario, prema kojem bi broj stanovnika, kao i emisija gasa nastavila da raste do kraja stoljeća.

Broj stanovnika na zemlji bi se povećao na 12,5 milijardi, a koncentracija C02 na 950 ppm sa tendencijom rasta.

U tom slučaju bi se meso jelo više nego danas kako bi se prehranilo stanovništvo, koncentracija ugljen dioksoda bi se više nego udvostručila a vazduh bi bio opasan po zdravlje u mnogim dijelovima planete.

Ravnoteža ekosisitema bi bila ugrožena a biodiverzitet bi se derastično smanjio.

Temperatura bi sve više rasla, poplave i suše bi bile sve učestalije, glečeri bi se istopili, a kruženje vode u prirodi bi bilo narušeno.

Stručnjaci ne isključuju ovaj najpesimističniji, hiperkatastrofičan scenario, jer, kako navode, teško da će iko moći da spriječi zemlje izvoznike fosilnih goriva da nastave sa prodajom sirovina koje su u njihovom vlasništvu.

(Tanjug)