Da li biste postali 63. stanovnik ovog koralnog ostrva i koliko biste na njemu izdržali?
Prvi utisak - raj na zemlji.
Ali, onda se zapitate - da li je baš tako?
Ovo je Palmerston, jedno od brojnih koralnih ostrva u sklopu Kukovih Ostrva, autonomne parlamentarne demokratije pri Novom Zelandu. Na Palmerstonu, sistemu ostrvaca vulkanskog porijekla oko samog grotla, odnosno lagune, živi okruglo 62 ljudi.
Ovo ostrvo izlovano od ostatka svijeta, ne samo geografski, mami uzdahe i ljudi vjerovatno pomisle: "Kako bi bilo dobro da sam tamo". Ali, ako bi se moderan čovjek tamo i našao, da li bi mu prva pomisao bila: "Kako bi bilo dobro da nisam ovde"?
Može li bilo ko da zamisli da živi na parčetu zemlje koji prekriva isključivo bijeli pesak, uz gomilu palmi, sa još 62 ljudi, udaljen stotinama kilometara od prvog narednog kopna?
Za sada, možemo da kažemo da postoji samo 62 ljudi koji su sposobni za tako nešto i oni formiraju jednu od posljednjih izolovanih komuna na planeti. Ovakve zajednice mogu se pronaći, i to teško, u prašumama Amazonije.
Starosjedioci su Maori, a bijelci su im se pridružili prije 150 godina, kada je doplovio Vilijam Marsters iz Lestera i oženio Akakaingaro, ćerku lokalnog vođe. Dao joj je ime Sara i potom oženio još dvije njene rođake, tako da danas na ostrvu praktično žive "tri loze", od jednog predaka - engleskog osuđenika, koji je morao da ode daleko.
Vilijam i njegova porodica bavili su se proizvodnjom kokosovog ulja i taj posao je cvjetao sve dok ostrvo i njegova kompletna vegeracija nije bila zaražena biljnim bolešću, koja je "ubila" prinose. Vilijam je u besparici i bez kokosa, jednog od dva osnovna izvora hrane (uz ribu), umro od loše ishrane.
I danas, mnogo godina kasnije, teško je prići Palmerstonu i cijelom sistemu ostrva...
Jednostavno, koralna litica koja spaja ostrvca i formira lagunu, toliko je visoka da veliki brodovi ne mogu da prođu "preko" nje i uplove u mirne vode lagune, dok je Pacifik suviše snažan i opasan da bi se brodovi sidrili sa spoljne strane grebena.
Pojedini turistički "kruzeri", kada vremenski uslovi to dozvoljavaju, pristaju da se zaustave na nekoliko sati u blizini grebena i onda prebace turiste pomoćnim čamcima na ostrvo. Zamislite da za pola sata, sat, uz malo sreće i upornosti možete da upoznate kompletno stanovništvo?
Čamci, gliseri i manje jahte na određenim mjestima mogu da probiju ovaj prirodan bedem i uplove "u" lagunu, odakle je pogled na okolna ostrvca zaista živopisan.
Satelitskim putem, Novi Zeland omogućuje stanovnicima i turistima da imaju internet i signal za mobilne telefone sat vremena dnevno, na ostrvu ne postoji prodavnica, postoje samo dva toaleta i pije se isključivo kišnica. Zabranjene su novčane transakcije između 62 stanovnika ostrva, moguće je samo naplatiti uslugu od turista i to kasnije iskoristiti za kupovinu nečega što dolazi van ostrva.
Kompletan život odvija se oko crkve, gdje se nalazi nekolicina kuća, dok su ostale "kuće" uglavnom improvizovane barake ili kuće na drveću.
"Rođeni smo da bismo uživali u ovom svijetu, u svježem vazduhu, u suncu, u stvarima koje nam je Bog dao, da bi nam bilo lijepo na ovoj planeti. Nije nas poslao ovde da bismo se ubijali i mrzeli druge ljude", objasnio je jedan od stanovnika Palmerstona zbog čega nije ni pomislio da se odseli.
I u pravu je - svijet van Palmerstona može da bude surovo mjesto za život.
Ali, budimo iskreni, sve duže od - recimo - sedam, do deset dana na ovom Kraju svijeta... bilo bi surovo za "običnog" čovjeka!
Da li biste vi mogli da postanete 63. stanovnik Palmerstona?
(MONDO, foto: Panoramio.com/jotagigi)
