Misteriozne velike rupe u vječitom ledu Sibira označavaju kraj svijeta kakav ljudi poznaju i početak vremenskih uslova koji su vladali na Zemlji prije više od 130.000 godina, upozoravaju naučnici.
Stručnjaci smatraju da je otvaranje sibirskih kratera tek jedan od prvih vidljivijih znakova ubrzanog otapanja permafrosta, u kojem su uskladištene ogromne količine gasova staklene bašte - poput ugljen-dioksida i metana.
Oko 24 odsto kopnenih područja sjeverne hemisfere pokriveno je vječitim ledom, a prema procjenama naučnika, u permafrostu je zarobljeno oko 17.000 gigatona ugljen-dioksida.
Samo otapanjem sibirskih krajeva moglo bi se osloboditi oko 1.000 gigatona ovog gasa, koje odlaze u atmosferu i stvaraju efekat staklene bašte u kojem su "zarobljeni" sunčevi zraci u infracrvenom dijelu spektra, čime se podiže temperatura atmosfere.
"Posljednji put permafrost se topio prije 130.000 godina. To je prirodna pojava na koju utiču promjene u Zemljinoj orbiti", pojašnjava profesor na Oksfordu Gideon Henderson.
Studija, koju je on predstavio 2013. godine na kongresu Geološkog društva u Londonu, pokazala je da bi temperatura za 1,5 stepeni viša od one u predindustrijskom dobu mogla biti dovoljna da se pokrene veliko otapanje permafrosta.
Prosječna temperatura je danas u svijetu za oko jedan stepen viša od predindustrijske, a procjenjuje se da bi kritičnu tačku od 1,5 stepeni mogla dostići kroz deset do 30 godina, navode naučni portali.
Prvi krater na poluostrvu Jamal u Sibiru, promjera osamdesetak metara, pojavio se 2014. godine, a drugi, pronađen nekoliko stotina kilometara dalje, promjera je od 15 metara.
Kasnije se pojavio cijeli niz novih rupa, ali i više od 7.000 mjehura pod zemljom, koji ukazuju da se u njima skupljaju oslobođeni gasovi nastali topljenjem ledenog tla, što znači da bi na tim mjestima mogle nastati nove rupe.
Britanski geolog Kris Fogvil smatra da su velike rupe fenomen poznat kao pingo - okrugli nakupljeni komadi leda u permafrostu koji katkad mogu poprimiti oblik kratera nalik na vulkanski.
Formacija rupa u Sibiru ne predstavlja ozbiljnu opasnost samo za klimu, već i za lokalno stanovništvo. One mogu destabilizovati željezničke pruge, zgrade pa čak i cijela naselja.
