Sud BiH oslobodio je danas prvostepeno Edhema Godinjaka, Medarisa Šarića i Mirka Bunozu po svim tačkama optužnice, koja ih tereti za zločine počinjene nad srpskim civilima na području Trnova.
Prema optužnici Tužilaštva BiH, Godinjak, Šarić i Bunoza učestvovali su u udruženom zločinačkom poduhvatu sa zajedničkim ciljem višestrukog lišenja života civila srpske nacionalnosti u selima na području opštine Trnovo.
Optužnica ih tereti i za protivpravno hapšenje i zatvaranje u objektima formiranim na području Trnova, paljenja imovine, te ubistva i nečovječno postupanje prema zarobljenim pripadnicima Vojske Republike Srpske.
Obrazlažući današnju presudu, predsjedavajuća Sudskog vijeća Mediha Pašić istakla je propust Tužilaštva da uloži dovoljno truda kako bi dokazalo krivicu optuženih, što se i očekivalo u ovakvom predmetu u kojem su se desili strašni zločini.
"Tužilaštvo pretpostavlja da je postojao udruženi zločinački poduhvat, a on mora biti dokazan van razumne sumnje, kao i da su optuženi učestvovali u zajedničkom planu ubistava kako bi se postigao cilj. Vijeće naglašava da se udruženi zločinački poduhvat ne može koristiti kao rezervni plan u optužnici", navela je Pašićeva.
Ona je naglasila da je Tužilaštvo moralo da dokaže postojanje udruženog zločinačkog poduhvata i učešće optuženih u tome, postojanje nekog ugovora ili sporazuma o tome, kao i postojanje zajedničkog cilja višestrukog lišenja života srpskih civila.
Pašićeva je navela da je Tužilaštvo, nezavisno o postojanju udruženog zločinačkog poduhvata, učešće optuženih prikazalo konfuzno, pa je Sudskom vijeću bilo teško da razluči da li im je na teret stavljena individualna ili kolektivna odgovornost.
"Sudsko vijeće imalo je veliki zadatak da donese kvalitetnu odluku jer nije utvrdilo van razumne sumnje da su optuženi počinili krivična djela za koja se terete. Razmatralo je da li je postojao udruženi zločinački poduhvat, te svijest i volja da se izvrše hapšenja, zarobljavanja, nečovječna postupanja i ubistva srpskih civila i vojnika", rekla je Pašićeva.
Pašićeva je rekla da je sporno Godinjakovo svojstvo načelnika Stanice javne bezbjednosti Trnovo početkom ratnih sukoba, jer je Vijeće utvrdilo da je njegova funkcija tada bila u stanju mirovanja, a da je 20. aprila 1992. postao član Ratnog predsjedništva u Trnovu.
Pašićeva je navela da je Šariću od 10. juna do 31. jula 1992. bio komandant Štaba Teritorijalne odbrane, ali da je zbog zdravstvenih problema često bio odsutan, kada ga je mijenjao Selim Hamzić.
Za trećeoptuženog Mirka Bunozu, pripadnika HOS-ove jedinice "Kralj Tomislav", Pašićeva je rekla da Tužilaštvo nije provelo njegovu identifikaciju, niti dokazalo odakle je ta jedinica došla, kao i njenu ulogu na području Trnova.
"Svjedoci su naveli da je ovom jedinicom komandovao izvjesni Hakalo, a Vijeće nije moglo utvrditi da li je riječ o optuženom Bunozi. Samo jedan svjedok je rekao da je čuo ime Mirko", izjavila je Pašićeva i dodala da ne postoji nijedan akt o njegovoj ulozi u jedinici.
Ona je naglasila da nema pouzdanih dokaza koja je jedinica učestvovala u stradanju srpskih civila na području Trnova.
Pašićeva je istakla da nije sporno da su se desila ubistva nad srpskim civilima i zarobljenim srpskim vojnicima, što dokazuje dugačak spisak nastradalih iz sela Ledići, Dejčići, Pendićići, Kijevo, Trebočaj, Ilovice, te zaseoka Švanj, Kobiljača i drugih lokacija, čija imena i način ubistva je pročitala.
Članovi porodica Tešanović, Vasić, Popović, Savčić, Vlaški, Elez, Cvijetić, Bjelica, Vuković, Vukomanović, Vitković, Ivanović, Rašević, Golijanin, Arsenijević, Popović, Trgovčević i drugi ubijeni su na najsvirepije načine.
Većina nastradalih, među kojima je bilo starijih i lica sa invaliditetom zaklani su ili nakon ubistva spaljeni u svojim kućama, dok su neki obješeni ili zadavljeni. Većina tijela ekshumirana su bez glave 1993. godine.
Pašićeva je rekla da su zarobljeni srpski civili zatvarani u Osnovnoj školi u Dejčićima, gdje se prema njima nehumano postupalo. Zatvorenici su bili izloženi fizičkom zlostavljanju, a Milenko Mijovčić je ubijen.
Zatvarani su i u betonskom objektu vikend-naselja Godinjske bare, gdje je Godinjak dolazio dva puta, odakle su prebacivani u Dejčiće, kuglanu hotela "Treskavica", a potom u Stanicu policije, gdje su proveli devet mjeseci.
Pašićeva je rekla da su "padom" Trnova zatvorenici prebačeni u Hadžiće. "Tužilaštvo nije dokazalo odlučne činjenice ko je bio upravnik ovih logora, ko je čuvao zatvorenike, ko su konkretni počinioci zlostavljanja zatvorenika, te da li su do optuženih dolazile bilo kakve informacije o postupanjima prema zatvorenicima", navela je Pašićeva.
Ona je rekla i da Tužilaštvo nije dokazalo da li su te objekte formirale civilne ili vojne strukture, da li su optuženi u tome učestvovali i imali efektivnu kontrolu nad tretmanom nad zarobljenicima.
Sudsko vijeće zaključilo je da izvedeni dokazi Tužilaštva nemaju potrebnu snagu uvjerljivosti da su optuženi počinili inkriminisano djelo za koje su optuženi, pa je izreklo oslobađajuću presudu.
Na ovu presudu postoji pravo žalbe Apelacionom vijeću Suda BiH.
(Srna, Mondo)