Nenad Suzić optuženi za obljubu trinaestogodišnje djevojčice u Banjaluci podnio je u avgustu ove godine apelaciju Ustavnom sudu BiH protiv rješenja Vrhovnog suda RS i Okružnog suda Banjaluka kojima mu je određen pritvor.
Apelacija je na sjednici u novembru ove godine djelimično usvojena, a Ustavni sud BiH je zaključio da je Suziću povrijeđeno pravo na slobodu i sigurnost ličnosti, koje garantuju Ustav BiH i Evropska konvencija, kada su redovni sudovi propustili da navedu konkretne razloge i okolnosti koje opravdavaju zaključak da bi njegovo puštanje na slobodu rezultiralo narušavanjem javnog reda.
Suzić je u svojoj apelaciji, u kojoj kategorički odbacuje optužbe koje mu se stavljaju, naveo i da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje, ali je taj dio apelacije odbijen kao nedopušten uz objašnjenje da je „preuranjen“.
Suzić je bivši ministar prosvjete RS i suspendovani profesor na Univerzitetu u Banjaluci koji se tereti za obljubu trinaestogodišnjakinje.
Početkom oktobra ove godine protiv njega je podignuta optužnica, a pritvor mu je nakon toga produžen do izricanja prvostepene presude, a najduže dvije godine od dana potvrđivanja optužnice, uz obaveznu kontrolu opravdanosti svaka dva mjeseca.
Suzić je, preko svog advokata, apelaciju Ustavnom sudu BiH podnio u vrijeme prije podizanja optužnice, kada mu je pritvor produžavan za dva mjeseca.
Vijeće Okružnog suda je obrazložilo da je nakon ročišta za izjašnjenje o prijedlogu za produženje pritvora cijenilo da je prijedlog osnovan, te su u tom kontekstu ponovljeni dokazi koje je tužilaštvo do tada prikupilo. Radi se o zapisnici sa audio-vizuelnog snimanja i transkripti četiri maloljetne svjedokinje, , fotokopija prijave Centra za socijalni rad, razni materijalni dokazi, ali i DVD snimak i zapisnik sa slušanja žrtve.
Osim toga, istaknuto je da se radi o teškom krivičnom djelu, kao i posebne okolnosti koje su pratile način izvršenja djela - mjesto izvršenja, odnosno Suzićeva porodična kuća, motiv zbog kog je oštećena došla u kuću i to pomoć za školsku zadaću - sačinjavanje prezentacije u elektronskom obliku.
Nadalje, sud je prilikom odlučivanja o pritvoru cijenio i okolnosti na strani apelanta i to da je prosvjetni radnik i profesor na fakultetu, te da se upravo i zbog toga od njega očekivalo pedagoško ponašanje, a ne radnje koje su opisane u naredbi o sprovođenju istrage.
Kao vanredna okolnost uzeta je u obzir zainteresovanost medija, a time i javnosti o sumnjama za počinjenje navedenog krivičnog djela.
- Okružni sud je u ovom kontekstu imao u vidu i da u spisu postoji „pismo za javnost“ mjesne zajednice Debeljaci u kojem 58 mještana te MZ iskazuju nevjerovanje da je apelant počinio krivično djelo za koje se sumnjiči. U usku vezu s tim, Okružni sud je doveo okolnost da u istoj mjesnoj zajednici živi i porodica maloljetne oštećene, što stvara mogućnost okupljanja i protesta građana. Sve naprijed navedene okolnosti, kako smatra Okružni sud, predstavljaju vanredne okolnosti koje dovode do zaključka da bi puštanje apelanta na slobodu rezultiralo stvarnom prijetnjom narušavanju javnog reda – navodi se u sklopu posljednje odluke Ustavnog suda BiH.
Međutim, zaključeno je da je pozivanje redovnih sudova prilikom određivanja pritvora na to da bi Suzićevo puštanje na slobodu moglo dovesti do narušavanja javnog reda, „proizvoljno“, te da su Okružni i Vrhovni sud iznijeli samo pretpostavke.
- Redovni sudovi propustili su utvrditi postojanje vanrednih okolnosti u vremenu relevantnom za produženje pritvora i jasno konkretiziovati kojim radnjama i dešavanjima bi nastupila stvarna prijetnja narušavanju javnog reda i mira – odlučio je Ustavni sud BiH.
Na kraju je zaključeno da su odluke Ustavnog suda BiH konačne i obavezujuće.
B.S.
