Brojne optužbe za koruciju, zloupotrebe službenog položaja, trgovinu uticajem i milionski kriminal u Republici Srpskoj, razvijale su se po manje-više istom scenariju - filmsko hapšenje, odbrana sa slobode, a onda oslobađajuća presuda, uslovna osuda ili mizerna kazna.
O tome da je evidentna blaga ili neadekvatna kaznena politika za koruptivna krivična djela, saglasni su svi - istražni i pravosudni organi, građani i nevladin sektor. Mnogi "procesi decenije", završavali su "istorijskim debaklom".
Posljednji u nizu predmeta u kojem se optužnica zasnivala na optužbama za višemilionski kriminal u kojem je oštećen Grad Banjaluka, bila je protiv četvoro službenika Republičke uprave za geodetske i imovinsko - pravne poslove RS (RUGIPP) kojima su juče izrečene oslobađajuće presude.
Lisice na ruke su im stavljenje na njihovom radnom mjestu u kancelarijama RUGIPP-a u oktobru 2017. godine. Tačno tri godine kasnije, iz Okružnog suda Banjaluka su izašli oslobođeni krivice.
Podsjećamo, optužnica Republičkog javnog tužilaštva RS teretila je Aleksandra Deurića, pomoćnika direktora RUGIPP-a, Dragana Grulovića, načelnika Odjeljenja za nadzor u RUGIPP-u , te više stručne saradnice za pravne poslove, Doris Kremenović i Željku Milinković, za zloupotrebe i kriminal težak 7,43 miliona maraka.
Za nanošenje milionske štete Banjaluci u predmetima "Poljoprivredna škola", "Građa" i "Naš dom", prvostepenom presudom su još u februaru 2019. godine osuđeni bivši zamjenik pravobranioca RS Mirko Stojčinović i nekadašnji pomoćnik pravobranioca Borislav Jeličić.
Optužnica je Stojičinovića teretila da je u predmetima "Građa" i "Naš dom" oštetio grad za oko 7,5 miliona KM, a da se u slučaju "Poljoprivredna škola" zajedno sa Jeličićem, a bez saglasnosti grada, odrekao tužbe i zaključio sudsko poravnanje u vezi sa pravom raspolaganja nad nekretninama ukupne vrijednosti preko 16 miliona KM. Za ove milionske zloupotrebe, Stojčinović je osuđen na četiri i po godine, a Jeličić na godinu dana zatvora.
Međutim, iako je prošlo godinu i po dana od prvostepene presude, ona ne samo da nije pravosnažna, nego još uvijek nije zakazano ni ročište na Vrhovnom sudu RS.
O "opasnoj praksi blagih kazni za korupciju", govorio je i glavni republički tužilac Mahmut Švraka u analizi o radu Republičkog javnog tužilaštva.
U izvještaju koji potpisuje, Švraka navodi da procesuiranje počinilaca koruptivnih krivičnih djela još uvijek nije zadovoljavajuće, te da analize pokazuju da je praksa izricanja blagih kazni, prvenstveno uslovnih osuda, najviše izražena kod krivičnih djela korupcije.
"To je posebno opasno imajući u vidu društvenu opasnost koju predstavljaju ova krivična djela jer napadaju temeljne moralne vrijednosti jednog društva. Na ovakve kazne, tužilaštvo i pored ulaganja žalbi, nije moglo bitnije uticati", istaknuto je u izvještaju.
Ocijenjeno je i da je jedan od razloga nedovoljnog procesuiranja učinilaca ovih krivičnih djela - teškoće koje se javljaju prilikom njihovog otkrivanja.
"Ona se rade u tajnosti, a nijednoj strani u nedozvoljenoj radnji najčešće nije u interesu djelo razotkriti s obzirom da su obe strane ostvarile određene koristi. Radi se o djelima koja se ne čine pred svjedocima, a i materijalni dokazi su izuzetno rijetki", navodi tužilac.
Istaknuto je i da je rješavanje koruptivnih krivičnih djela veoma složen proces koji zahtijeva ne samo visok stepen stručnosti tužilaca, već i ovlaštenih službenih lica, odnosno ostalih agencija, koje rade na otkrivanju ove vrste kriminaliteta.
Transparency International u BiH (TI BiH) je u periodu od septembra 2019. godine do sredine marta 2020. godine pratio suđenja u 50 predmeta korupcije pred sudovima u BiH.
Prema njihovim podacima, broj potvrđenih optužnica za korupciju u Republici Srpskoj u 2019. godini je 45, a u FBiH 160, dok je broj donesenih presuda vrlo mali. U izvještaju se, između ostalog, ističe i da je najčešće procesuirano krivično djelo korupcije - zloupotreba položaja ili ovlašćenja, dok na devet procesuiranih djela primanja mita dolaze svega dva slučaja davanja mita.
Kao primjer dinamike rješavanja nekih od slučajeva korupcije naveden je predmet "Bobar banka".
Od prvih saznanja, i podnijetih krivičnih prijava i izvještaja o nezakonitostima i sumnjama na kriminal u "Bobar banci" (decembar 2014.), pa do podizanja optužnice, prošlo je više od dvije godine. Zatim, od podizanja do čitanja optužnice, u odnosu na optuženu direktoricu Agencije za bankarstvo RS Slavicu Injac, prošlo je skoro tri godine.
"Možda najsporniji momentat u dinamici koja je sve vrijeme usporena jeste svojevrsna pauza od više od godinu dana koja nastaje u trenutku kada je predmet prebačen na Okružni sud u Banjaluci. Suđenje i dalje traje, a posljednji prekid nastao je u martu 2020. godine usljed pandemije COVID-19. I dalje je bez izgleda da će predmet u skorije vrijeme dobiti svoj sudski epilog", stoji u izvještaju TI BiH.
Uglješa Vuković iz TIBiH ističe da je kod krivičnih djela korupcije "zabrinjavajuća neefikanost u radu" nadležnih.
"Prosječna dužina trajanja ovih postupaka je najčešće dvije godine, od potvrđivanja optužnice do donošenja prvostepene presude. Razmaci između ročišta su često neopravdani, a sve to utiče na neefikasnost sudskih postupaka", istakao je Vuković.