Sutra se proslavlja Vidovdan, veliki praznik SPC i značajan datum u srpskoj istoriji, koji se praznuje radno.
Između ostalog, Vidovdan važi i za dan proricanja i gatanja, najčešće uz pomoć trave vid, poznate u narodu i kao vidac, vidić, vidovka ili vidovčica. Jedan vijekovima star ritual izvodio se upravo u noći prije Vidovdana…
Naime, vjeruje se da vidova trava, koja se od davnina smatrala biljkom za gatanje, djevojkama u san dovodi budućeg muža. Ali, i udate žene trebalo bi da oprobaju trik sa vidovom travom. Pošto oko Vidovdana rastu dvije vrste travčica: vidovčica - jakocrvenog i malog cvijeta i modra vida, sličnog cvijeta. Treba ih pronaći obe, ubrati i staviti pod jastuk. Udate žene, šta sanjaju te noći to će im se i desiti.
Međutim, za djevojke važi drugo vjerovanje. One bi trebalo da vidovu travu, parče hleba i malo soli da stave pod jastuk. Pre nego što legnu, treba da izgovore:
"Vide, Vide! Tako ti soli i hljeba, zemlje i neba, kaži mi ko će mi biti suđen. Neka mi izađe na san."
Prema narodnim vjerovanjima vidova trava pomoći će mladim neudatim djevojkama da kroz vrlo kratko vrijeme upoznaju budućeg muža.
Prije spavanja, treba i da izgovore: "Sveti Vide neviđeni, dođi dragi suđeni, dođi noćas u moj san, dođi na moj prvi sastanak." Te djevojke, kako se vjeruje, će već u narednih nekoliko dana upoznati budućeg muža.
Jedna verzija ove bajalice spominje i djetelinu sa četiri lista: "Ako je daleko - evo mu djetelina od četiri krila neka k’ meni doleti". Takođe, vjeruje se da na Vidovdan treba ustati prije zore i, gledajući prema Suncu, reći: "Oj Vido, oj Vidovdane, daj mi vid dok sam živ!"
Na Vidovdan se gleda i kakvo je vrijeme - ako ovog dana bude vedro, svu odjeću treba iznijeti napolje da se provetri i napuni dobrom energijom. Ako bude oblačno, potrebno je prekrstiti oblake, pa će i kiša koja padne biti blagotvorna i dobra za usjeve.
Tek 1892. godine Srpska pravoslavna crkva je Vidovdan prvi put unijela kao praznik u svoje kalendare, stavljajući ga u zagradu iza proroka Amosa i kneza Lazara, čije je kultove njegovala. Zbog toga što se najvažniji događaj u srpskoj istoriji u minulih šest vijekova, Kosovski boj, odigrao na Vidovdan 1389. godine, prepliću se istorijska zbilja i narodni običaji i vjerovanja, pa se kosovski mit, kao najrazgovetniji znak srpske narodne svijesti, razvijao uporedo s paganskim kultovima starog slovenskog božanstva Vida.
(Mondo)
