Pravoslavni vjernici u subotu 8. aprila obilježavaju Lazarevu subotu.
Lazareva subota ili Vrbica je jedan od najveselijih hrišćanskih praznika koji se uvijek slavi subotom u šestoj nedjelji posta pred praznik Cvijeti i praznik Uskrs. Ovaj praznik posvećen je sjećanju na vaskrsenje Lazara iz Vitinije koga je opisao jevanđelist Luka, a koga je, kako je zapisano u Jovanovom Jevanđelju, vaskrsao Isus Hrist četiri dana nakon smrti.
Vrbove grančice u crkvu donose deca subotom popodne da bi bile osveštane na sutrašnji praznik Cveti. Grančice vrbe simbolizujući palmine grane kojima je Isus dočekan u Jerusalimu, a otuda potiče i naziv za sam praznik - Vrbica. Vjenčići i zvončići čuvaju se do naredne godine za zdravlje i sreću. S obzirom da je ovaj praznik u vrijeme uskršnjeg posta, veruje se da na Lazarevu subotu nije dobro igrati i pjevati. Međutim, djecu treba svečano obući i pustiti ih da se raduju, igraju i uživaju u svom prazniku sa vrbovim grančicama u rukama, vjenčićima na glavama i zvončićima oko vrata. Vrbica ili Lazareva subota je dan kada se bere cvijeće. Beru se veliki cvjetove da bismo bili lijepi i krupni, dren da bismo bili jaki, ljubičica mirišljavi i privlačni, a vrbove grančice zdravi i napredni.
Ubrano cvjeće ne unosi se u kuću već se ostavlja u dvorištu u posudi sa vodom. Rano ujutru na praznik Cvijeti cvijeće se plete u venčiće kojima se kiti kuća, a vodom u kojoj je cvijeće stajalo, umivaju se svi ukućani.
Lazarice
Lazarice su povorka mladih, neudatih i lijepo obučenih djevojaka koje okićene vrbovim granama idu od kuće do kuće i na Lazarevu subotu pevaju lazaričke pjesme. To je prilika djevojaka da se pokažu selu kao odrasle i spremne za udaju. Ukoliko to ne učine tri puta za redom, vjerovalo se da će biti nesrećne. Na ovaj način djevojke su čuvane od prerane udaje. Domaćini dočekuju, pozdravljaju i daruju Lazarice. Pošto ih domaćica daruje slatkišima ili kolačima, Lazarice odlaze da pjevaju i igraju ispred druge kuće i tako redom po cijelom selu.
"Igraj, igraj, Lazarke,
gola, bosa, Ciganke,
ova kuća bogata,
ima dosta dukata,
i u toru ovčice,
a u kući dječice…"
Kao i sam praznik i Lazarice su se vezivale za cara Lazara. Vjeruje se da je povorku uveo srpski car Lazar i da se od tada ova povorka održava svake godine na njegov imendan, Lazarevu subotu. Lazarice su imale podijeljene uloge. Glavne uloge su imale Lazar i Lazarica. Lazar je bila djevojka ukrašena cvijećem, perjem i obučena u muško odijelo sa štapom u ruci. Lazarica je nosila svečanu žensku odjeću, a lice joj je prekrivala bijela marama.
Prva Lazarica u povorci je bila "Lazar“. Ona je bila najstarija djevojka, a nju su pratile mlađe djevojke i djevojčice. Uz povorku je išao i vođa koji je branio djevojke od nasrtljivih mladića. Za svoj nastup Lazarice su se spremale i po nekoliko nedjelja. Povorka Lazarica kretala je u ranu zoru. Lazarice idu od kuće do kuće. Pred svakom kućom Lazar i Lazarica igraju, a ostale djevojke ih prate pjesmom kojom izražavaju želje za sreću, plodnost i napredak kuće i ukućana. Pjesme su bile prilagođene određenim prilikama, određenoj kući, osobi, djevojci za udaju, mladencima, djetetu, rodnom drvetu i slično. Vjerovalo se da magijskim putem i pjesmama Lazarice donose sreću i rasteruju zle sile, naročito zmije koje su u to doba godine bile opasnost.
"Bježi zmija plazara,
Eto svetog Lazara,
I on nosi tavinu,
Obiće ti glavinu"
Narod je vjerovao da Lazarice posjeduju posebne moći, da ta moć može biti i opasna i zato su sa Lazaricama postupali oprezno. Ukoliko bi se dogodilo da Lazricama ukućani uskrate darove, Lazarice su mogle posebnom pjesmom da ponište izrečene želje i ukućane bi zadesilo neko zlo.
(Mondo)