Rade Aleksić, otac Srđana Aleksića koji je 1993. godine ubijen u Trebinju jer je branio Bošnjaka, svoga komšiju Alena Glavovića, izjavio je da je njegov sin bio simbol zajedništva, ljubavi i sloge.
Rade Aleksić je u intervjuu za portal Autonomija iz Novog Sada rekao da mu, iako je prošla 31 godina od Srđanovog ubistva, svaka godišnjica teško pada.
"Unosi mi jedan nemir, mada sam svjestan svega. Ono što kažu ljudi - godine prolaze. Da, da… Ali, uvijek je nanovo. Žao mi je što ovaj svijet, ovakav kakav jest, ne gaji čovjeka i ne gaji slobodu. Toliko smo zaluđeni i zarobljeni od strane politike i ljudi koji je vode, da smo dovedeni u takvu situaciju da navijamo za rat. A Srđova je poruka bila: budi protiv svakog zla, a pogotovo protiv rata", rekao je Aleksić.
Dodao je da je rat "jedno zlo koje donosi siromaštvo većini a pojedincima bogatstvo".
"I rat i služi da bi se određeni ljudi bogatili. Nažalost, preko života, i imanja, i zdravlja ljudi… Razmišljam: a šta bi bilo da se utroše pare za jedan ljudski način raspodjele života na zemlji? Mi onda ne bismo razmišljali o raju na nebu, nego bismo ga imali ovdje. Ali, ne. Mi ovdje imamo pakao i zato ljudi vjeruju da će iz ovog pakla doći u raj. I zato je vjeru lako održavati, a ona se zloupotrebljava, zavađa ljude i vodi ih u ratove", kazao je Rade Aleksić.
Prema njegovim riječima, nismo ništa naučili iz ratova iz devedesetih godina 20. vijeka.
"Nažalost, danas je veći zid između naroda, jer su se stalno podgrijavale neke priče o ustašama, o četnicima, i sve više, i više, i više. Mladi svijet i pokušava da se sretne, ali ih presijecaju događaji, presijeca ih politika, ne daju im da se sretnu. Mladi Trebinjci rade u Dubrovniku i fino im je tamo. Ali, opet, Dubrovnik – Trebinje, bedem je. Tako je svugdje, nažalost", ocijenio je Rade Aleksić.
Dodao je da ga redovno posjećuje Alen Glavović, kojem je Srđan spasao život i koji sa porodicom živi u Švedskoj.
Rade Aleksić je rekao da je, od ubistva njegovog sina mnogo razmišljao o odnosu čovjeka prema slobodi.
"Shvatio sam da čovjek treba da živi, da je borac, da je stvaralac. Pa sam se tako i ponašao", naveo je on.
Srđan Aleksić je 21. januara 1993. godine vidio da u centru Trebinja, u neposrednoj blizini policijske stanice, pripadnici Vojske Republike Srpske prebijaju Alena Glavovića, Bošnjaka iz Trebinja kojeg je Srđan poznavao.
Prišao im je i rekao da ga ostave na miru. Oni su potom srušili na zemlju Srđana i kundacima pušaka i vojničkim cokulama ga pretukli na smrt. Pao je u komu iz koje se nije probudio. Umro je šest dana kasnije.
"Obavještavamo rodbinu, prijatelje, kumove i poštene građane da je naš Srđan Radov Aleksić ispunjavajući ljudsku dužnost tragično završio svoj mladi život u 27. godini života…", pisalo je na u plavo uokvirenoj smrtovnici u Trebinju.
Mnoga priznanja i nagrade za ljudska prava nose ime Srđana Aleksića.
Helsinški parlament građana Banjaluke, Nezavisno društvo novinara Vojvodine, portal Lupiga iz Zagreba, Institut za medije Crne Gore i Mreža mira iz Bosne i Hercegovine ustanovli su regionalnu novinarsku nagradu "Srđan Aleksić".
Na inicijativu koalicije nevladinih organizacija Građanska Vojvodina, Novi Sad je jedan pasaž u strogom centru grada nazvao po Srđanu Aleksiću, a i nekoliko drugih gradova u regionu dalo je ulicama ime po Srđanu Aleksiću.
Radio-televizja Srbije je snimila dokumentarni film "Srđo", a reditelj Srdan Golubović igrani film "Krugovi" po motivima života Srđana Aleksića.
(Beta)
