Pantalone, trenerka i poderane patike sve je što je Daliboru Nediću ostalo nakon bujice, koja mu je u utorak poharala skromni podstanarski dom u Ustaničkom putu u banjalučkom naselju Obilićevo.
"Bio bih srećan samo kad bih dobio šupu prekrivenu najlonom, s obzirom na to da sam podstanar. Samo da ja i majka ne kisnemo, ništa mi više nije potrebno", kaže Dalibor za "Nezavisne novine".
Iza ovog vidno umornog i napaćenog čovjeka je još jedna noć na klupama banjalučkih gradskih parkova, a kako stvari stoje i ukoliko se ništa ne promijeni, i naredne noći provešće na ulici.
"Spavao sam na ulici, a majku sam smjestio kod strine. Spavaću i dalje na ulici, sve dok mi se nešto ne riješi jer nemam gdje da odem", kaže on.
Kazao nam je kako je juče po pomoć išao kod nadležnih, ali da sluha za njegove probleme nije bilo.
"Išao sam u Crveni krst da mi daju bilo kakvu obuću, ali su mi rekli da su u žurbi i da nemaju vremena za mene", kaže on.
Prema njegovim riječima, obraćao se i Centru za socijalni rad s molbom za trajno zbrinjavanje, ali i to je bilo bezuspješno.
Mali podstanarski stan u potpunosti je uništen, blato na podovima je gotovo do koljena, krov kuće je zatrpan zemljom kao i stepenice na ulazu.
Podstanar sa samohranom majkom je od rođenja, a kako kaže nema mjesta u Banjaluci u kojem nije stanovao, dok toplinu svog doma nikada nije osjetio.
Nekada je bio zaposlen kao ortopedski obućar, ali je dobio otkaz, pa je primoran da radi razne poslove za dnevnicu.
I komšije apeluju da se ovom čovjeku što prije pomogne jer za vrijeme katastrofe sebe nije štedio.
"Komšijama je pomogao da izvuku nepokretnu majku i gazio bujicu dok je i sam bio poplavljen", kazala je jedna mještanka koja živi nekoliko kuća dalje od njegove.
Njegova majka Koviljka, čija je penzija jedini izvor prihoda, od muke koja ih je zadesila dobila je dijabetes, pa nam je kroz suze jedva prozborila par riječi.
"Doktor mi je propisao lijekove, a ja mu rekla da nemam čime da platim. On uze mantil i izvadi 15 maraka pa mi dade, a mene kao da žarko sunce obasja što bar neko razumije u kakvu smo bijedu upali", jada se ona.
Njena penzija ne može da pokrije ni osnovne životne troškove, s obzirom na to da iznosi 250 maraka, a da stan plaćaju 200, pa im tako 50 maraka ostaje da se prehrane za cijeli mjesec, što je praktično nemoguće.
"Molim vas, javite dobrim ljudima da nam pomognu jer mi Dalibor spava na ulici i pitanje je koliko će izdržati", kazala je Koviljka, koja od muke više ništa nije mogla da kaže.
Iz Centra za socijalni rad u Banjaluci danas su potvrdili kako je Nedić korisnik ovog centra i da je u 2013. godini podnio zahtjev za rješavanje stambenog pitanja.
"Trenutno ne raspolažemo slobodnim jedinicama za stanovanje, tako da bi on trebalo da se javi u prihvatnu stanicu i ukoliko ni tu ne bude mjesta tražićemo način da mu se dodijeli bar jednokratna pomoć", poručili nam iz Centra.
Svi ljudi dobre volje koji žele na bilo koji način pomoći Daliboru Nediću mogu da ga kontaktiraju nabroj telefona 065/247-659.