Talentovana Banjalučanka Monika Ponjavić (32) umjesto posla uvijek dobija odgovor da je prekvalifikovana. Ona je inženjer arhitekture, uz to i teoretičar umjetnosti i radi doktorat iz scenskog dizajna
Ova 32-godišnja Banjalučanka je diplomirani arhitekta, teoretičar dramskih i audio-vizuelnih umjetnosti. Završila je integrisane studije na Arhitektonsko-građevinskom fakultetu Univerziteta u Banjaluci. Magistrirala je na združenim studijama Univerziteta u Amsterdamu, Voriku, Helsinkiju i Beogradu. Trenutno radi na doktoratu u Novom Sadu iz scenskog dizajna. Ali, sve to nije dovoljno da dobije stalni posao.
Ona je i tvorac projekta prvog murala u Banjaluci, pišu "Novosti".
"Ni sama ne znam koliko puta sam predala papire što na zvanične konkurse institucijama što samoinicijativno, raznim privatnim biroima", priča Monika.
"Činjenica da situaciju u kojoj se nalazim ljudi vrlo često posmatraju kao moju ličnu krivicu je alarmantna. To se obično vidi u sljedećim komentarima: Čemu tolike diplome kada ne možeš da nađeš posao? Zašto si završila fakultete od kojih kod nas nemaš nikakvu korist? Da li je tebi jasno da si se ti sada prekvalifikovala i da nikada nećeš naći posao? Evo, još jedan neradnik koji želi na državne jasle! Zašto ne uzmeš kramp u ruke i ne ideš da kopaš? Obrazovanje je očigledno postalo stvar koje treba da se stidiš i zbog koje treba da osjećaš krivicu", ogorčena je Monika.
"To što ja nemam dana radnog staža ne znači da nisam radila, naprotiv, to samo znači da nikad nisam dobila platu i da sve što radim i što sam uradila u ovoj državi i za nju sam radila na volonterskoj osnovi ili kroz dobrovoljno angažovanje, što u prevodu znači izrabljivanje. Naravno, ja, nažalost, nisam jedina."
Monika je nedavno završila i rad na svojoj prvoj knjizi. Pisana je na engleskom jeziku, a trebalo bi da bude predstavljena u martu u Muzeju savremene umjetnosti Republike Srpske, koji je i izdavač. Fokus knjige bilo je posmatranje jedne nove tendencije na polju savremenog umjetničkog stvaralaštva sa akcentom na kustoske prakse usmjerene ka filmu, filmskoj i video produkciji, odnosno kinematografiji u najširem smislu riječi.
Poslije takvih reakcija, kaže, počinje da se pita da li treba da prestane da radi na sebi što hitnije? Dodatno je zgražava činjenica da je sistem apsolutno "kratkovid" za visokokvalifikovane umjetnike.
"Možda jeste jedino rješenje za mene da odem u inostranstvo, kako me obično ljudi i savjetuju, ali ne želim da idem. To je linija manjeg otpora, a ja nisam osoba koja odustaje. Želim da ostanem tu gdje sam rođena i odrasla. Želim da radim u struci jer potreba za mojom profesijom i te kako postoji, samo što to očigledno nikome nije jasno, a ponajmanje akterima naše države koji se o ovome pitaju i ne shvataju kakvu ulogu kultura ima. Vjerujem da će se stvari, ipak, jednom promijeniti. Zato sam još tu", zaključuje Monika Ponjavić.
