Moj protest ćutanjem trajaće dugo zato što sam nemoćan, ne radim, stan mi je pod hipotekom, a jedino primanje moje porodice je dječji dodatak, poručio je pedesetsedmogodišnji Simo Stokić.
Prije nego što se okrenut leđima zgradi Administrativne službe grada Doboj popeo na praznu gajbu od piva i započeo jednočasovni protest ćutanjem, Stokić je u obližnjoj javnoj kuhinji preuzeo svoj besplatni obrok. On priča da je stan u kojem živi sa suprugom i maloljetnom kćerkom prošle godine bio poplavljen. Uz pomoć vaučera i donacija uspio je da ga sanira i osposobi za život, ali time njegovi problemi nisu nestali.
"Samo plave koverte dobijam, samo tužbe stižu. Za održavanje Zajednice etažnih vlasnika sam tužen, TV nemam, viljušku imam umjesto antene", kaže Stokić, te dodaje da se, pošto svakodnevni odlazak u zgradu Administrativne službe grada nije urodio plodom, odlučio na protest ćutanjem ispred te institucije.
"Zbog subvencije za grijanje sam išao svaki dan kod njih pa sam prestao. Nisam imao pravo na subvenciju dok ne izmirim dug, a nemam odakle. Gomila mi se i dug za struju, 2003. godine sam bio 40 dana bez struje", požalio se Stokić i dodao da je nezaposlen od maja 1991. godine.
Njegov "performans" privukao je pažnju Dobojlija, koji su ga radoznalo gledali i fotografisali.
