Za Sakiba Ramića iz Kozarske Dubice domaća javnost saznala je kada je u novinama objavljena priča da je pružio dom napuštenom dječaku, Milenku, koga je jedno jutro zatekao u svojoj ruševnoj šupi.
Zbog ovog humanog djela, ali i zbog teških uslova u kojima Sakib i Milenko žive, odlučili smo da ih posjetimo i pokušamo da im pomognemo. Zatekli smo Sakiba samog, a čim smo ušli, krenule su mu suze.
Milenko nije tu, kaže nam, našao je djevojku, pa većinu vremena provodi kod nje. Navrati, dodaje, ponekad, okupa se i obiđe ga, pa se opet vrati njoj.
„Žao mi je i teško zbog njega, ljudi su počeli svašta da pričaju od kad se pročulo, nagovaraju ga da kaže da sam ga tukao, kažu da ga iskorištavam, da preko njega hoću da se obogatim“, kaže nam i briše suze. Kupio mu je, kaže, biciklo nedavno.
Unosimo stvari koje smo prikupili tokom akcije, kojoj su se odazvali naši sugrađani, „tviteraši“, kolege iz organizacije Transparency International, a Sakib i dalje plače.
„Ja imam sve što mi treba, volio bih da te sve stvari odnesete njemu, meni će dobro doći samo lijekovi. Reći će ljudi 'Cigan se na djetetu bogati', a ja sam samo htio da mu pomognem. Evo, dok ste tu, pozvaću mu tetku, pa neka ga ona dovede da uzme sebi sve što mu treba“.
U šali mu kažemo da smo mi svi „Cigani“, jer navijamo za Zvezdu i sjedamo sa Sakibom dok čekamo Snježanu, Milenkovu rođaku da dođe.
Molimo ga da ne plače, a znamo razlog i da nam ne kaže - bolest, siromaštvo, tragedija, sažaljenje, nemoć. Kako ne zaplakati?
Sakibova skromna kuća nalazi se u dubičkoj Ulici Uroša Predića. Malo, neograđeno, ali uredno dvorište, vodi do ulaznih vrata. S lijeve strane je trošna šupa u kojoj je pronašao Milenka. Vrata otpala, samo naslonjena na dovratak, staklo razbijeno, nema ko da pomete ostatke sa zemlje. U šupi mala hrpa iscijepanih drva.
Sakib većinu vremena na kauču uz prozor, koji gleda na ulazna vrata. Pošto je bolestan i teško se kreće, tako vidi goste kad navrate, pa im dovikne da slobodno uđu.
Uprkos teškom stanju, brine o svom domu. Krevet zategnut, na stolu lijekovi, pumpice za inhalaciju. U ćošku trošni televizor, pored njega peć. U malom dijelu za kuhinju suđe oprano, a stvari posložene.
Milenku je dao prostranu sobu pored kuhinje, „da ima svoj mir“, a drago mu je, kaže, zbog televizora koji smo donijeli, jer stari nema daljinski. Štake nadohvat ruke, a na licu mu žalost i nelagoda.
„Ja sam teško bolestan i nemam više nikoga. Stradala mi je cijela porodica, žena i dvoje djece. Volio bih da imam kome da ostavim ovo što imam. Dobijam 160 KM pomoći i to su sva moja primanja. Milenko se boji da će ga odvesti u dom, ali obećali su mi da ga neće dirati“, priča nam Sakib, a u tom ulazi i Milenkova rođaka, Snježana.
Pošto Sakib mora u bolnicu, ona će se pobrinuti da Milenko navrati.
„On zna gdje stoji ključ, kaži mu da dođe i uzme sebi sve što mu treba, da nisu gladni. Evo, i telefon je novi dobio“, kaže joj.
Snježana nam priča kako je Milenko odavno na ulici, majku, veli, kao da nije briga za njega. Bio je i kod nje, ali ni ona nije u mnogo boljoj situaciji.
Svi koji žele da pomognu Sakibu i Milenku mogu ih kontaktirati putem telefona 065/376-338 ili uplatiti novac na žiro račun 552 0191 61187 2964 Hypo Alpe Adria Bank, na ime Sakib Ramić.
„Nemam peć da naložim, to mi je najteže, ne mogu ništa skuvati. Da imam šporet, sve bi lakše bilo. Imam grijalicu na struju, poklonila mi jedna žena, ali hranu pripremam u šupi“, požalila nam se. Ukoliko znate nekoga ko je voljan da Snježani pokloni šporet na drva, pozovite Sakiba, ili ga obiđite. On će vas uputiti na nju.
Pozdravljamo se s njima, jer Sakib mora u bolnicu, a Snežana da pronađe Milenka. Prate nas oboje, on i dalje plačući, ona nadajući se kakvom šporetu, dobrim ljudima i boljem vremenu.
Sugrađani malo govore o Milenku. Kažu, problematično dijete, napušteno i zapušteno i od porodice i od zajednice i društva. Napatio se do 16. godine kao neko za cijeli život, a Sakib je jedan od rijetkih koji mu je ponudio pomoć. Priča se i da je djevojka s kojom je mnogo starija od njega i da nema „baš čiste namjere“. Ipak, kažu, bolje da ima ikoga, nego da sam spava na ulici.
Napustili smo Kozarsku Dubicu stisnuta srca, ali s nadom da će stvari krenuti nabolje, za obojicu.
Centar za socijalni rad Kozarska Dubica podnijeće krivičnu prijavu protiv Milenkove majke. Postoje indicije da je, osim što je napustila njega, i fizički zlostavljala drugog sina od sedam godina, koji je trenutno s njom.
U Centru kažu da traže najbolje rješenje za dječaka, ali da je teško naći ustanovu gdje jedan dječak sa dijagnozom lake mentalne retardacije može normalno funkcionisati. Kažu i da već tri godine pokušavaju da nađu hraniteljsku porodicu, ali niko nije htio da ga udomi zbog problema koje dječak ima.
Niko sem Sakiba Ramića.
