Romi iz banjalučkih naselja Veseli Brijeg i Obilićevo ove godine Đurđevdan proslavljaju skromno, u porodičnoj atmosferi.
U ovom naselju ranije je živjelo najviše Roma u Banjaluci, a sada je tek dvadesetak porodica. Ekipa Anadolije zatekla je prazne kuće, zaključane kapije i tek po kojeg prolaznika. Ništa što bi ovo naselje povezalo sa imenom koje godinama nosi. Romi koje smo zatekli kod kuće kažu da im nije do slavlja, jer se bore za život.
U drugom banjalučkom naselju, Obilićevu, u ulici u kojoj živi nekoliko romskih porodica atmosfera je bila mnogo veselija.
Ivanka Lukić, tu živi više od decenije, a došla je iz Petlovače, sela kod Šapca. Raspoloženo, grleći djevojčice Jasminku i Dijanu, objašnjava da slave sve što stignu. Kaže da proslave nisu kao što su nekada bile, kada su se svi okupljali, već se uglavnom u dvorištima organizuju porodične zabave.
"To je jedna velika tradicija da se slavi Đurđevdan, to je jedan običaj romski i ja bih poželjela svima Romima i svima u okolini da im bude sretan Đurđevdan i da im bude sve najbolje u životu", poručila je Ivanka.
Proslava Đurđevdana u ovom dvorištu počela je uoči praznika, a biće nastavljena i danas. Najveseliji bio je starac koji nije želio da priča, ali je rado otpjevao nekoliko pjesama. Svečano odjeven, sa mnogo nakita na sebi, izvodio je numere omiljene Ivanki Lukić, koja mu je aplaudirala i katkad pomagala da se sjeti kako ide sljedeći stih.
Njihove prve komšije, takođe Romi, kažu da će Đurđevdan proslaviti uz roštilj, a iako su rado pristali na fotografisanje, za razgovor nisu bili raspoloženi.
Bahrudin Ramić, predsjednik Udruženja Roma Banjaluka, objašnjava da u Banjaluci živi oko pedeset romskih porodica, od čega je oko 20 na Veselom Brijegu, a svi žive veoma teško, uglavnom obilazeći kontejnere.
"Vrlo se teško živi ljudi, nigdje ne rade, imamo momke i djevojke koji su završili fakultete, srednje škole, a nemaju posla", kaže Ramić.
Prema njegovim riječima, nikome nije ni do kakvih običaja, jer nemaju šta da jedu.
"Apsurd je da za Đurđevdan nisam dobio ni deset feninga, što je bio uvijek običaj grada da pošalje neku tranšu, mada sam sve uradio, poslao papire prije par mjeseci, da pošalju novac za Đurđevdan da ga Romi proslave", izjavio je Ramić.
Idrizu Mujkiću, koji od rođenja živi na Veselom brijegu, žao je što nema zajedničke poslave u ovom naselju. Kaže ranije je Udruženje dobijalo sredstva od Grada Banjaluka, pa se pekao roštilj, a svi su bili dobrodošli.
Kada je on bio dječak čitava Banjaluka dolazila u ovo naselje. Djeca su bila lijepo obučena, svečano, a svaka kuća bez obzira na veličinu, bila je okrečena, sređena i očišćena.
"Obavezno je bilo da se peče pečenje, okreće ražanj pred kućom. Tu su harmonike sa svih područja iz Prijedora, Sanskog Mosta, Tuzle, svirači koji su bili Romi dolazili su jedni drugima, a u toj situaciji su zabavljali narod, druge nacionalnosti koje su dolazile da tu tradiciju vide na Veselom Brijegu", prisjeća se Idriz Mujkić i naglašava da se "nije moglo proći od okupljenog naroda".
Navodi da se ovakva tradicija generacijama prenosila sa koljena na koljeno, da su oni koji su otišli u inostranstvo obavezno dolazili na Đurđevdan i Ilindan.
"Poštivali su starije, djeca su nosila izvorsku vodu, kitili kuću, ispred svake kuće se nešto peklo, roštilj ili jagnje. Bilo je pjevanja, muzike, igranja, folklor nije bio kao sada da se izabere KUD nego su svi igrali od malog do velikog", priča Idriz objašnjavajući da su nošnje bile posebno interesantne, šarene.
Na Veselom Brijegu i dalje ima mnogo romskih kuća, ali uglavnom, kaže Mujkić, zjape prazne, a vlasnici dolaze jednom godišnje. Neke su napuštene, neke čuvaju komšije, a ima ih i na prodaju.
"Emigriralo je dosta Roma, romska populacija je skoro isparila, polako isparava pogotovo što omladina, ovi mlađi, niko ne priča romski jezik. Izgubiće se maternji jezik, a znate da kada se jezik izgubi gubiš vrijednost, narodnost, nacionalnost, društvo, gubiš sve", kaže Idriz Mujkić i dodaje da tek nekoliko starijih Roma u ovom naselju i dalje govori romski jezik.
Prema njegovim riječina na Veselom brijegu živjelo oko 1.800 Roma, ali su se raselili.
"Rat je učinio svoje, a i prije rata su odlazili u Italiju, Francusku, Španiju, trbuhom za kruhom", kaže Mujkić navodeći da su sve nacionalnosti, pa i Romi, u teškoj situaciji i bore se za opstanak.
Prije devedesetih godina, navodi on, na Veselom Brijegu "bilo je veselje svaki dan".
"Niste mogli doći na Veseli Brijeg da nije bio zvučnik postavljen, da nije bilo muzike, igre, to je za Rome bio život. Sad više nema muzike, niko ne igra, ne može igrati praznog stomaka, nema se sredstava, slaba je egzistencija, nema posla", rekao je Mujkić.
Za svoj narod kaže da su bojažljivi, ali da se dobro se prilagođavaju.
"Ja njih vidim isto kao one male ptičice, kolibriće, zavuče se u grm i nema ga", navodi Mujkić.
