Mladi mostarski ugostitelj otvorio je kafić u kojem nema bežičnog interneta, pa su gosti "osuđeni" na ugodan razgovor i druženje uz šoljicu dobre, tradicionalne kafe.
U svijetu žurbe, savremenih tehnologija, užurbane komunikacije i česte površnosti, nepovratno se gube tradicionalni običaji i sve teže pronalaze trenuci istinskog uživanja u druženju s porodicom i prijateljima.
Jednu takvu izgubljenu tradiciju, tradiciju pripreme i ispijanja prave, domaće kafe, uz ugodan i opuštajući razgovor, od zaborava je otrgnuo Mostarac Jasmin Elezović. Ovaj mladi preduzetnik, inače diplomirani komunikolog, u srcu starog grada u Mostaru, staru porodičnu tradiciju ponudio je kao zanimljiv turistički doživljaj, piše "Doječe vele".
Nekada je njegov otac u Mostaru imao pržionicu kafe iz koje se širio miris netom pržene kafe.
Jasmin je nedavno odlučio iz podruma izvući očev stari mlin za kafu i ponovo pokrenuti porodični posao.
Jasminova kafana postaje mjesto gdje svaki gost može izabrati vrstu kafe, pogledati kako se ta kafa melje i priprema - tradicionalno, u bakarnoj džezvi, uz obvezno posluženi rahat lokum, staru tursku slasticu. Uz to se svakako dobije i nekoliko minuta prave, znalačke poduke o kafi. Mjesto je to gdje se može i kupiti tek pržena i mljevena kafa, rahat lokum i ručno izrađene džezve te fildžani.
Ovakav, nesvakidašnji pristup ugostitelja - da sjedne sa svojim gostima, promiješa 'kajmak' kafe, ulije ju u fildžan i ponudi da degustirate namočeni šećer, prava je novina pa čak i ugodno iznenađenje za strane turiste koje put nanese u Mostar.
"Osim kafe pripremljene na tradicionalan način i uz kratku priču o njenom značenju, naši gosti mogu popiti i domaće pripremljene sokove od šipka (nara) ili višnje. Želim da se moji gosti osjećaju ugodno, dobrodošlo, da osjete miris domaće kafe i okus zdravog, domaćeg soka", kaže Jasmin.
U njegovoj 'Café de Alma', kafa se prži na način kako je to činio i njegov otac prije četvrt vijeka, a u maloj prostoriji sjaje se bakarne džezve i izrezbarene bakarne tacne koje plijene pažnju gostiju. Tek česti bljeskovi fotoaparata i smartphona gostiju vrate vas u sadašnjost.
"Kafa ima svoju priču i pije se uz razgovor, polako i s uživanjem, bez brzine. To je svojevrsna pauza, ritual u naporom danu. Isključite se i, što je moguće više, uživate. Mnogi moji gosti prvi put su kod mene vidjeli zeleno zrno kafe. Zapravo, želim stari, izumirući zanat prženja i pripreme kafe približiti ljudima, pokazati im kako se to nekada radilo. Želim da uz moju kafu ljudi razgovaraju", pojašnjava ovaj mostarski ugostitelj.
U ponudi Jasminove kafane nema Wi-Fi-ja. "Ne želim ovdje Wi-Fi. Želim da moji gosti ovdje piju kafu uz razgovor i smijeh, a ne da gledaju u mobitele i šute, skoro nikako ne komunicirajući međusobno. Ovdje sigurno nećete imati Wi-Fi i 'espresso'. Jok", odlučno tvrdi Jasmin, pripremajući kafe tek pridošlim gostima iz Italije.
Zanimljivo ga je bilo posmatrati kako servira rahat lokum i šećer, melje kafu za svoje goste, točno određenu mjeru stavlja u džezvu i prelijeva ju kipućom vodom, potom pušta da uzvrije tik do ruba džezve.
"Vrlo zanimljivo. Ovo nigdje nismo vidjeli, a okus i miris kafe je nevjerojatan, kao i ovog mekog bombona", pokušavajući izgovoriti 'rahat lokum', komentarisao je za Francesko iz Napulja, snimajući Jasminovu priču o tajanstvenom crnom napitku.
Francesku i njegovim prijateljima Mostar se našao na ovogodišnjoj turističkoj ruti, a priču o Jasminovoj kafi "šerovaće" prijateljima koji ovo nesvakidašnje iskustvo nisu doživjeli. Naravno, kada dođe u domet Wi-Fi-ja.
