Bratunac Dome slatki dome

  • Izdanje: Potvrdi
Čitaoci reporteri

ČITAOCI REPORTERI

Videli ste nešto zanimljivo?

Ubacite video ili foto

Možete da ubacite do 3 fotografije ili videa. Ne smije biti više od 25 MB.

Poruka uspješno poslata

Hvala što ste poslali vijest.

Dodatno
Izdanje: Potvrdi

Ukucajte željeni termin u pretragu i pritisnite ENTER

Društvo

Bratunac: Dome, slatki dome!

Autor SRNA
Autor SRNA

Nakon 20 godina života u neuslovnim prostorima i kolektivnim centrima, nekada izuzetno talentovana rukometašica Spomenka Čečura (61) uselila se u svoju kuću.

Sudbina, povrede i ratne okolnosti učinili su da umjesto sportske karijere Spomenka obavlja razne poslove da bi zaradila i preživjela i da je među tim poslovima i kupanje i opremanje osoba umrlih u njihovim kućama.

Bivša rukometašica nedavno se iselila iz nelegalnog kolektivnog smještaja u staroj bratunačkoj građevinskoj školi i sa sinom Igorom uselila u novu montažnu kuću koju im je sagradila austrijska organizacija "Seljaci pomažu seljacima" BHB.

U rodnim Hadžićima Čečura je kao djevojčica trenirala rukomet i kao vrlo talentovana prešla u beogradski "Radnički", te kratko igrala sa poznatom i najboljom svjetskom rukometašicom Svjetlanom Kitić.

Bila je snažna, talentovana i perspektivna za sport kojim se bavila. Međutim, lom i teška povreda ruke prekinula je njenu sportsku karijeru i nakon liječenja zaposlila se u Vojnoj pošti u Hadžićima.

Ubrzo se udala i rodila sina Igora, ali kaže da je brak kratko trajao jer je, zbog udaje za Hrvata, bio osuđen na popast - i od njene i od muževljeve porodice.

"Majka, narodni heroj Ljeposava Kovačević, nikada mi nije oprostila što sam se udala za Hrvata jer je govorila da se ona protiv njih borila u Drugom svjetskom ratu. I njegovi su bili protiv mješovitog braka.

Razveli smo se sporazumno i civilizovano jer nismo imali snage da se borimo da očuvamo brak u tim burnim predratnim godinama punim međunacionalnih tenzija i netrpeljivosti", prisjeća se Čečura.

Radila je u Vojnoj pošti kao kuvarica i putovala je, jer je firma obavljala građevinske poslove na raznim gradilištima u tadašnjoj Jugoslaviji, ali i u Libiji i Iraku.

Kaže da je dobro zarađivala i prilično luksuzno živjela do rata koji je sve prekinuo.

Nakon rata sa nekoliko hiljada hadžićkih Srba iselila se u Bratunac, gdje počinje njen život u siromaštvu po kolektivnim centrima.

"Obišla sam nekoliko kolektivnih centara, mijenjala škole sa sinom Igorom, dok nedavno nismo dobili kuću u koju smo se uselili i konačno riješili brige o krovu nad glavom", pojašnjava ona.

Spemenka je, kako kaže, zahvalna Bogu i dobrim ljudima iz organizacija BHB i "Hiltija", te opštini Bratunac.

"Sada imamo svoju kuću i više se ne brinem za život jer sam navikla raditi razne poslove, od čuvanja djece, cijepanja drva, čišćenja njiva, do njegovanja starih i bolesnih osoba i kupanja umrlih", konstatuje Čečura.

Ona obavlja razne poslove da bi obezbijedila sredstva za život jer nije mogla da dođe do zaposlenja u nekoj firmi ili ustanovi.

Najčešće čisti i sprema kuće i stanove, a brine i o starim bolesnim osobama i njeguje nepokretna lica.

Kaže da pošteno radi da zaradi i da se ne stidi poslova koje obavlja, ali da ju je sramota kada nema novca za osnovne potrebe.

"Zahvalna sam i zadovoljna jer sam nakon dvije decenije potucanja po školama konačno u svojoj kući uz koju imam nekoliko stotina metara kvadratnih zemljišta.

Zasadila sam povrće pa neću brinuti o nabavci zimnice kao prethodnih godina i odmah je lakše", kaže Spomenka.

Ona svakodnevno obavalja razne poslove "za dnevnicu", ali sa mnogo većim elanom, jer što zaradi i kupi sada nosi u svoju kuću u kojoj konačno ima uslove dostojne života. 

Još iz INFO

Komentari 0

Vaš komentar je proslijeđen moderatorskom timu i biće vidljiv nakon odobrenja.

Slanje komentara nije uspjelo.

Nevalidna CAPTCHA

MONDO REPORTAŽE