Pod konac složena improvizovana radionica u garaži porodične kuće, prilagođen alat i bicikli koji čekaju remont – ambijent je u kojem vrijeme provodi Zoran Simić.
Ovaj dvadesetdvogodišnjak skoro u potpunosti je izgubio vid, ali već tri godine uspješno servisira bicikle.
Urođena bolest uznapredovala je krajem školovanja, pa je, kaže, bilo izvjesno da neće moći da se bavi elektrotehnikom za koju se školovao.
“Da posao tražim negdje, teško se zaposliti sposobnom čovjeku i tako sam došao na ideju, to mi je ljubav od malih nogu i od toga sam napravio taj neki posao svoj. Krenulo je korak po korak, ispočetka kad sam krenuo tad sam samo servisirao, nisam imao rezervne dijelove, kasnije sam digao kredit, ubacio dijelove sad prodajem, sve svoje imam”, priča Zoran Simić iz Modriče, prenosi ATV.
Ima, kaze, posla. Na početku je radio jedan remont sedmično, sada, dnevno i po pet. Uz standardne alatke, neke je i sam patentirao.
“Radim to na osjećaj, znam kako treba da izgleda nešto kada ne valjam znam kako treba da izgleda kad valja. Naučio sam, ne znam ni ja kako da objasnim, ali sve većinom radim na osjećaj”, dodaje Zoran.
Zavisno od kvara, problem na dvotočkašu zna da riješi i za svega nekoliko minuta. Kada sve dotegne, kao svaki majstor, isproba rad. Posao mu kaže, olakšava to što prostor u kojem se kreće poznaje iz vremena kada je bolje vidio.
Na prepreke nailazi kada ispusti neki manji dio, ali tada u pomoć priskače bratanica, ili drugi ukućani i prijatelji. Uz njih, čvrstu volju i upornost kaže prevazišao je nedostatke. Ni na šta se na žali, da se obogati od posla, kroz smijeh kaže, ne može, ali uspijeva da solidno živi.
