U selima širom Republike Srpske na prodaju su hiljade praznih kuća sa imanjem po veoma niskim cijenama, ali i pored toga kupaca gotovo da i nema.
Porodični domovi sa pratećim objektima i velikim zemljišnim parcelama, uz priključke za struju i vodu mogu se kupiti i za 20.000 KM.
U agenciji za nekretnine "Siti" iz Gradiške kažu da u ponudi imaju na desetine seoskih imanja koje niko neće, čak ih niko i ne zove da se raspita za cijenu i uslove kupovine.
"Za 25.000 do 30.000 KM može se kupiti lijepo seosko domaćinstvo sa nekoliko dunuma zemlje i kućom u vrlo dobrom stanju, uz priključenu struju i vodu. Imamo i novije kuće sa većim brojem njiva koje dostižu cijenu do 80.000 KM, ali te kuće, nažalost, neće niko", kaže Slobodan Bencuz iz ove agencije, prenosi "Glas Srpske".
Dodaje da, s druge strane, prodaja stanova veličine od 35 do 50 metara kvadratnih ide veoma dobro.
"Imao sam primjere da četvoročlane porodice radije pristaju da se zbiju u 40 kvadrata u gradu nego da za isti novac ili manje kupe kuću na selu od 100 metara kvadratnih i to sa nekoliko dunuma zemlje", rekao je Bencuz.
Prodaja seoskih imanja slabo ide i na području Modriče.
"Svi bježe u grad, što bliže centru. Selo se ne cijeni kao nekada, što govori i podatak da se seoska kuća može kupiti po cijeni od 20.000 do 70.000 KM, s tim da te skuplje kuće imaju sve priključne objekte i više dunuma zemlje. Za te pare u gradu se jedva može kupiti stan od 50 kvadrata", priča Emilija Marić iz agencije "Marić".
Vlasnici agencija za nekretnine u Bijeljini i Prijedoru ističu da imaju odličnu ponudu seoskih imanja, ali da je potražnja ravna nuli.
"Kuće koje su udaljene po 20 kilometara od grada uopšte i ne uvrštavamo u ponudu jer znamo da ih niko neće, pa i ne dajemo lažnu nadu vlasnicima. Imamo na desetine kuća udaljenih svega nekoliko kilometara od grada i na prodaju su već mjesecima a da niko do sada nije ni upitao za njih iako su cijene prava bagatela", kažu u "Alfa nekretninama" iz Bijeljine.
Manojlo Popović iz banjalučke agencije za nekretnine "Senzor" ističe da ono malo seoskih kuća koje se prodaju kupuju uglavnom gastarbajteri iz inostranstva.
"Za ta seoska imanja raspituju se uglavnom naši ljudi koji su radni vijek proveli u višemilionskim gradovima u inostranstvu, pa sad penziju žele da provedu u miru na nekom selu uz malo bašte", rekao je Popović.
Dodaje da se cijene seoskih kuća po selima oko Banjaluke kreću od 20.000 do vrtoglavih 150.000 KM.
Ekonomista Zoran Pavlović kaže da je najveći problem to što u RS i BiH ne postoji nikakav program za revitalizaciju sela iako postoji more nezaposlenih porodica po gradovima.
"Takvim porodicama bi država trebalo da pruži podršku da odu na selo i pokrenu neku ličnu ekonomiju gdje bi proizvodili voće, povrće ili uzgajali stoku za sebe, ali i za tržište", smatra Pavlović.
Stanovnik Gradiške Branislav Mrzić, koji je stan kupio početkom ove godine, kaže da čitav život živi na selu, ali da je za nekoliko mjeseci u stanu uvidio sve blagodeti grada.
"Na selu je dosadno jer nema ljudi kao nekada, ništa ti nije dostupno. Preko zime kada padne snijeg puteve niko ne čisti, preko ljeta presuše bunari pa nema vode, tokom jeseni i proljeća blato je na svakom ćošku. O blizini doktora, prodavnica, bioskopa i da ne govorim, a u gradu je sve praktično pred "nosom", priča Mrzić.