Supružnici Željko i Suzana sa desetoro djece žive u teškim uslovima u staroj i trošnoj kući koja im je ustupljena na korištenje sa oko 700 KM primanja. Situaciju je dodatno pogoršalo zdravlje majke desetoro djece.
Prvi dan kada su moju ženu doktori vraćali iz kliničke smrti i kome, kada me je neko pitao kako si, došlo mi je bilo da uzmem pištolj i da se ubijem. Za jedan minut se čovjeku sve u životu promijeni, ne dao Bog nikome ovo što smo preživjeli, počinje svoju priču Željko Savanović (35) iz Ivanjske, kod Banjaluke.
Supružnici Željko i Suzana sa desetoro djece žive u teškim uslovima u staroj i trošnoj kući koja im je ustupljena na korištenje sa oko 700 KM primanja.
Situacija se dodatno pogoršala poslije posljednjeg poroda, kada je Suzana na svijet donijela blizance i poslije kojeg je privremeno pala komu i kada su joj bila otkazala oba bubrega, pišu Nezavisne.
“A pustili su ženu da rađa prirodnim putem. Prvo dijete je uspjela nekako da rodi normalno, ali se izmučila. Nakon toga se druga beba okrenula naopako i tada su je tek uspavali, ali onako izmučena to nije dobro podnijela pa kada su izvadili dijete nisu mogli zaustaviti krvarenje, onda su joj izvadili i matericu, nakon čega je pala u komu“, priča Željko.
Nažalost, tu problemima nije bio kraj pa su po buđenju iz kome Suzani oba bubrega otkazala i od tada ide na dijalize.
“Jedan bubreg joj je, na sreću, nedavno proradio i on samostalno funkcioniše, dok je drugi otkazao totalno, e sad šta i kako će biti, ni sam ne znam. Imamo i problem što ona kada izađe iz bolnice, ne može i ne smije ništa raditi, a ja moram nazad na posao. Šta ćemo sa djecom“, pita se Željko.
Odgovor na njegovo pitanje su dali iz Centra za socijalni rad u Banjaluci.
“Centar je odmah reagovao i pristupio rješavanju gorućih problema, odobrili smo im jednokratnu pomoć od 300 KM, koliko smo mogli maksimalno po zakonu“, rekla je Vera Sladojević, direktorica banjalučkog Centra za socijalni rad.
Dodala je da će zbog teškog stanja supruge i činjenice da porodica ima desetoro djece, a otac mora nazad na posao kroz personalnu asistenciju naći osobu koja će dolaziti svaki dan i biti sa djecom te pomoći u poslovima i na taj način premostiti to vrijeme dok majka nije u stanju da se brine o djeci.
Istakla je da će porodicu pomagati na sve moguće načine u budućem periodu.
Kuća u kojoj žive je stari objekat poljoprivredne škole koji im je ustupljen na korištenje, tako da nije bilo razumijevanja nadležnih iz ove škole Savanovići ne bi imali ni gdje živjeti. Veliki problem im pravi i voda, koju imaju samo na papiru.
“Priključak je izvor Sigavac sa Kozare, problem je što je desnom stranom Ivanjske prošla voda, a lijevom nije, tako da sad kad dođe ljeto, ovi preko ceste imaju i da zalijevaju baštu, a mi nemamo ni za piće. Dođe jednom u pet dana i bude sat vremena. Eto, šta da vam kažem“, priča Željko.
Zbog toga najviše ispaštaju mališani. Voda im je u ove vruće ljetne dane najpotrebnija, a i njihov zadatak je, kada je Željko na poslu, a Suzana sa najmlađima, da idu po vodu do najbližeg bunara.
“Najviše mi je žao što su djeca prinuđena da tačkama uz brdo vuku četiri kante po 10 litara“, sa tugom priča Željko.
Obraćao se, kako kaže, Gradskoj upravi, Slobodanu Gavranoviću, gradonačelniku Banjaluke, Zoranu Novakoviću, načelniku Odjeljenja za komunalne i stambene poslove i poslove saobraćaja, i svi su mu rekli da nema sredstava.
“Kažu mi da pošaljem dopis, mi pošaljemo jednom, drugi put, sedmi put i ništa. Juče mi rekoše biće za godinu-dvije, samo sam ih pitao: Je li vas sramota, za dvije godine i djeca i ja možemo ‘poskapati’ od žeđi“, govori Željko.
Kada Suzana izađe iz bolnice, pored svih lijekova koje će morati piti, ključno joj je i da bude na posebnom režimu ishrane kao i da popravi krvnu sliku, a za sve to treba dosta novca.
Željko radi kao građevinski radnik za 620 KM, a od države su za svojih desetoro djece dobili još 140 KM.
“Hvala Bogu, nismo gladni. Ima se šta pojesti, ja zaradim nešto, ima i dobrih ljudi koji čuju za našu situaciju pa sami dođu i donesu. Stvarno nikada nisam ništa tražio, ali da je teško, i te kako jeste“, rekao je Željko.
Najstarija od desetoro malih Savanovića je Dragana koja ima 13 godina, nakon nje je Viktorija sa 12, Nemanja sa 10, Milana sa sedam, Ivana sa šest, Željka četiri, Milan tri, Sunčica 11 mjeseci te Nenad i Lana sa nešto manje od mjesec dana.
Kako majka ove velike porodice trenutno nije tu, kućni poslovi su pali na nejaka Draganina pleća, kao najstarije od sve djece.
“Brinem se za braću i sestre, a najmlađa seka je stalno uz mene. Mama me je naučila sve u kuhinji, tako da im mogu napraviti i ručak“, priča Dragana oborenog pogleda i sa dječjim osmijehom.
Kaže da joj ni svakodnevno putešestvije do bunara i nazad ne pada teško. “Nas troje, Viktorija, Nemanja i ja uzmemo tačke i kante i odemo po vodu, natočimo i onda guramo kući”, kroz osmijeh kaže Dragana.
