U moru paradoksa i predrasuda na ovim prostorima postoje i oni koji uspješno prkose stereotipima. Jedna od takvih osoba je i Dajana Đurić koja razbija tabue o tipično muškim poslovima.
U posljednje vrijeme nije rijedak slučaj da žene taksiraju, voze kamione i autobuse ili se bave nekim drugim poslovima koji se uglavnom pripisuju muškarcima. Svoje štikle i žensku garderobu, bar dok je na poslu, ova dvadesetšestogodišnja Brčanka je zamijenila dimnjačarskim odijelom i čizmama.
Jedna od rijetkih dimnjačarki u BiH za MONDO kaže da je "garavim poslom" počela da se bavi sa ocem kada je imala samo šest godina, dok je prvi dimnjak samostalno "sredila" sa svojih desetak godina.
"Ovaj posao sam zavoljela od malih nogu i ne planiram da prestanem da radim. U firmi vodimo računa o mladim kadrovima i sada imamo jednog desetogodišnjeg dječaka koji se uspješno nosi sa izazovima dimnjačarskog zanata", rekla nam je Dajana, jedini profesionalni dimnjačar u BiH.
Iako je fakultetski obrazovana i od nedavno zaposlena kao referent za problematiku Roma, ova vrijedna dama svoje slobodne vikende ne provodi odmarajući nego osvajajući brčanske krovove.
U narodu postoji vjerovanje da su dimnjačari sinonim za sreću pa mnogi kada ih ugledaju hvataju se za dugme ili dimnjačare pokušavaju dodirnuti u nadi da će im biti talični.
"Takvih situacija ima na pretek posebno među mališanima kojima usput poklonimo i poneki 'negro' bombon, dok se muškarci uglavnom hvataju za glavu jer im je neobično da se žena bavi ovim poslom", kaže u šali Dajana.
Kao u svakom poslu tako i u dimnjačarstvu tehnologija je napredovala pa u zavisnosti od stanja dimnjaka i metoda koje je potrebno primijeniti za čišćenje se potroši od nekoliko minuta pa do nekoliko sati.
"Najgore održavani dimnjaci su u državnim institucijama, tržnim centrima i pekarama. Nešto bolje stanje je u stambenim zgradama i objektima", rekla nam je Dajana uz savjet da je dimnjacima i ložištima "njega" potrebna minimum jednom godišnje.
Iako je fizički naporan i odgovoran, ovaj posao je prepun anegdota i smiješnih situacija. Jedna od takvih Dajani se dogodila kada ju je na radnom zadatku "startovala" djevojka.
"Misleći da sam muškarac tražila je broj telefona da se bolje upoznamo. Kada sam joj rekla da sam i ja žensko posramila se i izašla iz kuće, a ja sam nastavila sa poslom", sjeća se Dajana.
Dajana nam je na kraju razgovora istakla da u BiH ne postoji škola za dimnjačare i da se ona za taj zanat obrazovala u Beogradu. Za produbljivanje znanja i vještina nikad nije kasno pa ako imate pitanja u vezi dimjačarstva budite slobodni da se obratite ovoj interesantnoj djevojci i njenoj porodici koja će vas rado saslušati i dati potrebne smjernice.
