Iako se čini da je ta godina daleko, Banjaluka ima malo vremena, a još manje sredstava da pripremi kandidaturu za Evropsku prijestonicu kulture 2024. godine. Otud upitnik na kraju naslova.
Odbornici Skupštine Grada Banjluka sredinom marta su jednoglasno usvojili odluku da se grad kandiduje za učešće u programu "Evropska prijestonica kulture 2024. godine" (EPK). Iako je 2024. godina daleko, već do proljeća sljedeće godine Banjaluka bi trebalo da ispuni određene uslove, koji nisu nimalo jednostavni.
Jedan od prvih uslova jeste izrada i usvajanje "Strategije kulture" koju grad nema i koja se u svakom slučaju ne može donijeti sutra, već se na njoj mora raditi neko vrijeme
Kako saznajemo u Gradskoj upravi, sve će biti jasnije do proljeća 2018. godine.
"Za sada ne postoji tačan datum za predaju projekata za Evropsku prijestonicu kulture 2024, ali očekuje se do marta 2018. godine," kaže Natalija Trivić, načelnik Odjeljenja za kulturu, turizam i socijalnu politiku.
U gradu znaju i potvrđuju da je za proces apliciranja potrebno preduzeti niz pripremnih aktivnosti među kojima kao važne navode: formiranje radnog tima za provođenje projekta i pokretanje aktivnosti za izradu "Strategije kulture Grada" kao jednog od preduslova prijavljivanja/apliciranja za program EPK.
Prijedlog projekta u prvoj fazi bi trebalo da ponudi ideju razvoja kulture grada, a glavni kriterijumi za odabir aplikacije (u prvoj fazi) su između ostalih, kako kažu u Odjeljenju za kulturu, "doprinos dugoročnoj strategiji razvoja grada, evropska dimenzija, kulturni i umjetnički sadržajprojekta, te kvalitet menadžmenta."
"Tim aktivnostima dugoročno i strateški će se planirati razvoj kulture grada Banjaluka, a gradske vlasti pokazaće interes za oblast kulture kao značajnog sektora koji povezuje urbani razvoj turizam i obrazovanje kao važne segmente lokalnog razvoja", objasnila je Trivićeva za Mondo.
Kandidatura prije svega podrazumijeva mukotrpan zajednički rad ljudi od struke koji imaju ideju, sredstva i jasan cilj. Ako se misli ozbiljno i ako ova tema nije samo samo dobra reklama za (relativno) novu gradsku vlast snage bi se već sada morale udružiti i započeti posao da bi uopšte moglo da se razmišlja o onim pozitivnim stvarima. A njih je puno.
"Grad koji ponese naslov Evropske prijestonice kulture nastojaće svojim aktivnostima poboljšati obim, raznolikost i evropsku dimenziju svoje kulturne ponude, uključujući i međunarodnu saradnju; proširiti pristup i učešće u kulturi; ojačati kapacitet svog kulturnog sektora i njegovu povezanost s drugim sektorima, te podići svoj međunarodni ugled. Svojom kandidaturom za EPK 2024 Banjaluka bi potvrdila epitet grada koji njeguje evropske vrijednosti”, stav je Natalije Trivić i Gradske uprave.
Gradski Savjet za kulturu nije imao primjedbi na ovu odluku grada, kao ni odbornici, ali član Savjeta i odbornik u Skupštini, Mirna Savić Banjac, upozorava da se u projekat vjerovatno ulazi prebrzo i bez svih potrebnih analiza.
"Ključ za ostvarivanje ovakvog projekta je donošenje strategije koja bi bila obavezujuća za sve nosioce vlasti. Važno je da se posluša preporuka Evropske komisije, a to je da se za ovakav projekat obaveže veliki broj političkih faktora jer projekti traju zaista dugo, a nosioci vlasti se mijenjaju", kaže Savić-Banjac i dodaje da niko ne sumnja da Banjaluka ima veliki potencijal vezan za kulturu.
"Evropska prijestonica kulture" košta, ali i donosi dobit
"Strategije razvoja kulture" kao prvi uslov, prirodno bi podrazumijevala uključivanje lokalnih ljudskih resursa iz oblasti kulture i umjetnosti u sve gradske kulturne i umjetničke projekte, kao i osposobljavanje domaćeg kadra za konkurisanje u evropskim i drugim fondovima iz oblasti kulture. Jer fondovi su druga riječ za novac, a novac je druga velika prepreka koja stoji pred Banjalukom.
"Mislim da je ova kandidatura dobra ideja, ali ne za 2024. godinu, jer preporuka EU je da pripreme za to traju 10 godina, a s obzirom da grad nema kulturnu strategiju onda je to utopijska ideja. Zatim, najviše sredstava za ovakve projekate izdvaja se iz nacionalnih kasa, samo jedna četvrtina novca dolazi iz EU. Bitno je napomenuti da se ne radi samo o sredstvima koja dolaze sa strane, nego lokalna zajednica i Vlada moraju obezbjediti najviše sredstava. To je ogroman posao: novčani troškovi za saniranje Banskog, problemi sa preuzimanjem Muzeja od Autoprevoza Itd. Plus, mi imamo samo jednu gradsku kulturnu instituciju. Tako da, ideja je dobra, ali za 2027. ili još bolje 2030. godinu,'' smatra Mirna Savić Banjac.
Gradovi iz zemalja koje nisu članice Evropske unije svake tri godine imaju priliku da se kandiduju. Ovakva kandidatura nije samo prilika da se hramovi kulture i cijeli grad uljepšaju već je to šansa da se uspostave novi kulturni standardi i da se urede odnosi između stvaralaca, publike, tržišta i države.
Naša sagovornica navodi da je pronašla podatke da je francuski grad Lil zahvaljujući tituli EPK povećao zaposlenost u sektoru kulture za 22 odsto i preuredio 170.000 kvadrata u centru grada; Kork Siti u Irskoj je proširio aerodrome, a Mađarska izgradila autoput od Budimpešte do Pečuja, prijestonice kulture 2010. godine.
"Dakle ne radi se samo o ideji i organizaciji, pravljenju koncerata, obogaćenju sadržaja. Ovde se radi o mnogo neizbježnih karika koje nažalost mnogo koštaju, ali koje na kraju donose višestruku dobit. Prema podacima koje sam pronašla, Rejkjavik je zaradio 7,9 miliona evra, Liverpul čak 800 miliona funti. Prema nekim istraživanjima, na jedan uloženi evro prijestonici kulture se vrati od 8 do 10, ali ne odmah. Kultura nije samo trošak, ekonomska dobit se dijeli na tri kategorije: kratkoročnu, od prodaje ulaznica, kulturnog turizma; srednjoročnu, od izgradnje i renoviranja objekata i dugoročnu, a to su, radna mjesta, investicije, nove vrijednosti,” obrazlaže odbornica gradske skupštine.
Ima i primjera koji su bliže našim granicama. Kada je bio Evropska prijestonica kulture 2003. godine Grac je sagradio čuveni Kunsthaus muzej, koji je u međuvremeno postao jedan od simbola turističke ponude Austrije.
The #KunsthausGraz#Museum was built as part of the #European#Capital of #Culture celebrations in 2003. #architecture#landmark in #Austriapic.twitter.com/YchckpfDza
— KTA Architects (@KTA_Architects) 14. март 2017.
Ali Grac, Liverpul, Rejkjavik, nove koncertne sale i milioni evra lijepo zvuče, a kada se vratimo u banjalučku realnost sačekaće nas ugašeni festivali, neobnovljena fasada na Banskom dvoru i Muzej Srpske koji prokišnjava. Ako zaronimo još dublje vidimo da nema novca za funkcionosanje javnih preduzeća od vitalnog interesa (Toplana u Banjaluci, Željeznice Srpske), a kako će se tek naći za umivanje grada za "kulturnu olimpijadu"?
"Banjaluka ima bolje preduslove nego što je imao Pečuj"
Renato Rakić, akademski slikar iz Banjaluke, boravio je u Pečuju u Mađarskoj baš u vrijeme kada je grad već bio spreman za godinu u kojoj je bio Evropska prijestonica kulture.
"Pečuj je sve moguće resurse i kapacitete iskoristio na maksimalan način. Potpuno zapušteni i prazni rudnici pretvoreni su u dvorane za nastupe muzičara. Katakombe pod zemljom su oživljene, tako da svi, kako istorijski tako i svakodnevni resursi stoje na raspolaganju turistima. Oživjeli su mnogobrojne galerije, sakralne objekte, a programi razmjene umjetnika šire sliku Pečuja po mnogim zemljama," kaže Rakić za MONDO.
Ovaj umjetnik je siguran da bi Banjaluka imala i veću ponudu od onoga što je video u Pečuju.
"Onim što imamo može doprinijeti i razvoju zajednice, dovesti turiste i pokazati ko smo, koliko vrijedimo. Imamo ogroman kapacitet Slatine, Trapista, galerija, Banskog dvora, Muzeja savremene umjetnosti i mnogih individua poput Vlade Miloševića ili Petra Kočića. Sve to bi učinilo program izuzetnim. Dramska, likovna i muzička scena jako su bogate i ostaje samo da to ozbiljno shvate oni koji odlučuju u naše ime - aktivna zakonodavna i izvršna vlast. Mislim da imamo više od mnogih malih gradova - od rimske podloge Kastela i otomanske urbanističke zone, Ferhadije i mnogih drugih kulturoloških slojeva, sve do nasljeđa jedne bivše super sile - Jugoslavije,” optimističan je Rakić.
Pozitivan stav prema inicijativi ima i David Mastikosa, kompozitor i asistent na Akademiji umjetnosti Univerziteta u Banjaluci
"Često sam prijateljima iz Beča i Novog Sada govorio da se ne zanose, uz šta sam obavezno dodavao i da će jednog dana Banjaluka isto biti prestonica kulture (odvažnim i ponosnim stavom i glasom). Međutim, ta bezazlena formulacija, ponekad i šala, pokazala se po principu: Pazi šta želiš – možda ti se i ostvari ! Zaista sam se obradovao kada sam pročitao da je u Banjaluku stigao duh kandidature za Evropsku prestonicu kulture 2024. godine," kaže Mastikosa
Mladi kompozitor ipak ne zatvara oči pred evidentnim problemima naše kulturne umjetničke scene, ali nada se da bi uspostavljanje odnosa kulture i subkulture, barem u estetskom smislu "bilo samo jedan od koraka ka našem cilju." Projekat je komplikovan, a put pred Banjalukom je nepoznat.
"Načelno, zaista svim srcem podržavam ovu ideju, te ću se truditi da na najbolji mogući način dam svoj doprinos. Kompleksnost ovakve kandidature je jasna, međutim, ako se držimo kineske poslovice koja kaže: Ako poznaješ rijeku, lakše ćeš upravljati čamcem onda za umjetnost stižu bolji dani, samim tim i Banjaluci titula prestonice – što će i da zasluži! Dakle, očekujem da stupamo hrabro i ponosito, te da se napokon suočimo sa relacijama kulture i supkulture, politike u kulturi!? i tako redom.Srećno nam bilo! " poželio je David sebi, kolegama i Banjaluci.
Vlada RS usvojila je na sjednici 30. marta "Nacrt strategije razvoja kulture Republike Srpske 2017-2022. "
Kultura jeste (i) politika, a eventualno proglašenje glavnog grada Srpske i drugog najvećeg u BiH za evropsku kulturnu prijestonicu uljepšalo bi predstavu o ovom dijelu svijeta mnogo više nego, recimo, "Svjetsko prvenstvo u raftingu", na koje su potrošena značajna finansijska sredstva prije nekoliko godina.
Takođe, sasvim je normalno da se kandiduje više gradove iz iste države, a to mogu biti i gradovi koji su dosta manji od Banjaluke. U Hrvatskoj je čak devet gradova predalo zahtjev na poziv Ministarstva inostranih poslova, a to su bili Dubrovnik, Đakovo, Osijek, Pula, Rijeka, Split, Varaždin, Zadar i Zagreb. Pobijedila je kandidatura Rijeke koja će 2020. zajedno sa irskim Galvejom biti centar kulture u Evropi. Godinu kasnije zamijeniće ih Novi Sad i Elafsina iz Grčke.
Cilj zahtijeva zbijanje redova u svim rovovima, od umjetničkog do institucionalnog fronta. Da li će zajednički juriš uslijediti, saznaćemo i analizirati u vremenu koje je ispred nas, a u kojem će se pokazati da li Banjaluka misli ozbiljno, ili je sve tek reklamno obećanje i priča za jedan dnevnik i dvije-tri naslovne strane.
