Jagoda Šestić poznata je slikarka iz Banjaluke, a povod za razgovor njom ovaj put nije umjetnost već predivni vrt iza njene kuću u banjalučkom naselju Rosulje.
U svom čarobnom kutku, oivičenim sa jedne strane ateljeom, a sa druge kućom, Jagoda uzgaja mnoštvo znanih i neznanih vrsta cvijeća, a tu su i kivi, banane, smokve, drvo tise, razni kaktusi... U jednom ćošku nalazi se i jezerce sa zlatnim ribicama. Među biljkama je "razbacano" i mnoštvo skulptura koje su joj poklonili njene kolege umjetnici.
Prije tri godine Jagodina bašta osvojila je drugo mjesto na takmičenju za najljepši vrt u Banjaluci. Na početku razgovora za MONDO pitali smo je šta je motiviše da sa toliko ljubavi održava svoju baštu.
"Cvijeće jednostavno treba voljeti, obožavam da radim u dvorištu, sat-dva dnevno, to me održava. Svaki dan ima šta da se radi, makar da se čupka trava. Najviše me raduje kada u proljeće krene nešto novo da niče... Naše podneblje je tako da ne može baš sve da raste, kaktusi zimi ne mogu biti vani, tada moram da ih sklanjam.
Zezaju me prijatelji, kažu mi - ti prst kad bi ubola, tebi bi nikao. Treba zalijevati, plijeviti, čistiti, voditi računa, čuvati od biljnih vaši, na svakoj biljci treba okrenuti svaki list, to traži vrijeme, ali ja to volim... U čiju god baštu da uđem, odmah gledam šta je posađeno. Po prirodi sam prirodnjak. Da sam negdje na selu svašta bi tu bilo", priča uz smijeh Jagoda.
Kaže da joj prijatelji rado poklanjaju cvijeće jer znaju da će kod nje uspijevati. Ponosno nam pokazuje šta je sve zasadila.
"Kad vidiš da nešto napreduje, to ti daje neku volju. Stalno mijenjam raspored biljaka, prilagođavam klimi. Onu baru sam sama napravila - kramp u ruke i kopaj, betoniraj...
Ova tisa baš je atraktivna, ima preko 40 godina, stalno je šišam od malena... Zasadila sam ove godine i gredicu, dvije povrća, tu su grašak, špinat, mrkva, peršun, čisto da imam za sebe. Zasadila bih ja i više, možda bih stavila čak i plastenik, ali ne mogu jer je tu ljeti bazen za unuka.
Imam i maline, kupine, ribizle, zasadila sam ih čisto da mi se uklope uz ostale biljke, jer uvijek ganjam neku estetiku. I ove godine nikao mi je pelcer od banane, one narastu ogromne, pređu krov ateljea. Jedne godine čak su mi i rodile sitne banane, ali nisu uspjele da sazriju, otpale su nakon jedne kiše."
Zanimalo nas je da li je rad u bašti i kontakt sa biljkama i prirodom inspiriše za buduća slike.
"Kako da ne, veoma me inspiriše, mada ne slikam samo cvijeće, poznata sam po slikama dunja (smijeh), a volim i kamen, školjke... Ovo kamenje što vidite u mom vrtu donosila sam sa Plive, sa mora, odsvakud... Uvjek su me zezali da drugi bacaju iz dvorišta, a ja sakupljam kamenje."
U svojoj bašti Jagoda Šestić ranijih godina organizovala je i slikarske kolonije na koje su dolazili slikari iz cijelog svijeta. Od 2000. do 2010. godine organizovala je ukupno 11 druženja.
"Uvijek mi je bila želja dovesti svoje prijatelje u Banjaluku, pa sam to uradila kad sam osjetila da mogu tako nešto da organizujem. Bilo je to tada nešto novo u Banjaluci, dolazili su slikari iz cijele zemlje, Srbije, Bugarske, Njemačke, Austrije... Učesnici bi bili oduševljeni.
Često kada slikam u ateljeu, desi se da pogledam kroz prozor i onda me bašta odvuče, odem da čupam travu. Odjednom, ruke mi umazane zemljom do laktova...
Bili bi kod mene sedam dana, slikali, družili se... Vodila bi ih i da upoznaju Banjaluku i okolinu, na rafting, izlete, gdje god im je bilo interesantno. Na kraju bi napravili završnu izložbu i katalog, a većinu slika bi dobio grad.
Nakon 2010. godine dobila sam unuka, pa sam malo izgubila entuzijazam za organizovanjem takvih stvari, a i opštinska sredstva za kulturu od tad su dosta smanjena. Davidović je otišao sa mjesta gradonačelnika, a novi gradonačelnik nije imao sluha za to...
A, nije ni lako organizovati tako nešto, treba poturiti leđa i napraviti sve to na jednom profesionalnom nivou."
Na kraju razgovora za MONDO Jagoda nam kaže da i dalje slika, mada ne toliko kao ranije...
"Slikam s vremena na vrijeme. Malo se čovjek razočara - prije trideset godine cijela bi se izložba rasprodala, a danas ljudi rijetko kupuju slike.
Slikam sada radi sebe. Često kada slikam u ateljeu, desi se da pogledam kroz prozor i onda me bašta odvuče, odem da čupam travu. Odjednom, ruke mi umazane zemljom do laktova. Onda se sjetim da sam pošla slikati...Kod mene ti je cirkus živi", smije se Jagoda.
Nema šta, ova živahna i vesela Banjalučnka pravi je dokaz kako ljubav prema biljkama i umjetnosti zaista zaista može da oplemeni čovjeka i njegovu dušu.
Pratite MONDO i na Facebooku, Twitteru ili Instagramu...
