Prije tačno 20 godina, 4. juna 1997. signal Alternativne televizije Banja Luka pojavio se u eteru Republike Srpske.
Od tada do danas, ATV je izvještavala o svim značajnim političkim događajima, ratovima, izborima, svjedočila važnim dešavanjima koja su mijenjala kurs istorije.
Početak rada Alternativne televizije značio je ujedno i novi iskorak u tv izvještavanju, i svojevrsnu revoluciju kada je u pitanju informativni program u RS i BiH.
O počecima, teškoćama, al ii lijepim stranama ovog posla razgovarali smo sa direktorkom ATV-a Natašom Tešanović.
- Da li nakon dvadeset godina možete da kažete koji su bili najveći izazovi s kojima ste se kao čelna osoba ove medijske kuće suočili?
Prvi izazov sa kojim smo se suočili bio je kako izgraditi kredibilitet kod gledalaca u Republici Srpskoj, koja je tek izašla iz ratnih zbivanja, a koji televiziju, nastalu godinu dana po potpisivanju Dejtonskog sporazuma i to zahvaljujući novcu stranih donatora, smatraju izdajničkom. Istovremeno je trebalo zadržati strane donatore kojima su naši tzv. partneri u Sarajevu svakodnevno javljali o ATV-ovim “nevaljalstvima” i “srpsko-separatističkim” planovima, iako smo se mi samo zalagali za profesionalne standarde pogotovo u obradi nacionalno osjetljivih tema. Nakon toga su došli sukobi sa domaćim vlastima koje smo kritikovali, borba za finansijsku održivost, a evo već nekoliko godina pokušavamo da dokažemo da imamo lažirana mjerenja gledanosti zbog kojih trpimo nesagledive štete.
- Dobar dio odluka koje donosite, sigurni smo, nisu lake. Ima li nešto u konceptu ili uređivačkoj politici ATV-a što biste drugačije odlučili da možete opet da birate?
U uređivačkoj politici ne. U poslovnoj, sigurno. Bilo je tu naivnosti i kratkovidosti čije negativne efekte i danas osjećamo.
- Možete li da se osvrnete na te dvije decenije i odlučite šta je najvažnije što ste Vi lično naučili iz tog cjelokupnog iskustva?
Naučila sam da je jedina konstanta kako u poslu tako i u životu: učenje. Kad pomisliš da sve znaš i da si nezamjenjiv, to je početak tvog kraja.
- Nedavno ste u jednom intervjuu kazali da je osnovna maksima kojom se vodite "demokratija u odlučivanju, autokratija u sprovođenju". Možete li nam reći kako to praktično funkcioniše na ATV-u?
To znači da prije donošenja odluka raspravljamo o njima u krugu od najmanje 7-8 ljudi, često i više, da diskusije znaju biti i burne, s obzirom da se ljudi ne boje da kažu svoje mišljenje... kada se nakon takve demokratske debate odluka napokon donese, onda prestaje rasprava i ista se mora sprovesti bez naknadnog osporavanja i usporavanja.
"Kada je ATV počela s emitovanjem programa u junu 1997.godine nije bilo moguće pretpostaviti kakve ćemo sve resurse imati u novinarstvu 20 godina kasnije. Brzina komunikacije, pametni telefoni, društvene mreže... Ipak fundamentalne vrijednosti koje su nas vodile nisu se promijenile, i danas su one možda i jače nego ikad. Naša upornost u traženju istine, posvećenost potrebama tzv. običnih ljudi, odgovornost prema novinarstvu i istrajavanje na tome da televizija uvijek mora biti biti u funkciji pravde i tačnosti, su konstanta našeg rada svih ovih 20 godina, bez izuzetka. Mislim da smo time dali ogroman doprinos razvoju slobodnog novinarstva na ovim prostorima, ali i da smo postali cjenjen i drag saputnik u životima naših gledalaca, a na to smo posebno ponosni", kaže direktorka ATV-a Nataša Tešanović.
- U istom intervjuu naglasili ste da se niste sretali sa predrasudama, bar ne sa onim klasičnim, s obzirom da ste žena na čelu uticajnog medija. Pomenuli ste da treba raditi na razbijanju predrasude da žena mora istovremeno da bude uspješna majka, supruga i poslovna žena. Možete li nam ovo detaljnije obrazložiti?
Znate, muškarce gotovo nikada ne pitaju kako uspjevaju da usklade posao i privatni život. Samo žene. Mislim da nam to sve govori.
- Na medijskom panelu "Opstanak tradicionalnih medija u digitalnoj budućnosti" nedavno održanom u Banjaluci pobrojali ste neke važne izazove i prepreke s kojima se domaći i mediji u regionu trenutno susreću, a koje su daleko od "digitalne budućnosti". Između ostalog i nejasan i nesređen sistem finansiranja medija. Koji bi, po Vašem mišljenju, način finansiranja domaćih medija bio najfunkcionalniji (ili najpošteniji)?
Govorila sam o problemu opstanka domaćih medija u ekonomski slabom i politički nestabilnom, a nadasve korumpiranom okruženju u kome ne važe ista pravila za sve, u kojima se pojedini mediji favorizuju prilikom dodjele javnih sredstava, pa čak im se oprašta neplaćanje poreza i doprinosa. Pitanje pretplate za javne emitere takođe nije riješeno, pa se ovi sve više ponašaju kao komercijalni mediji, čineći sve da otkinu od ionako posnog marketinškog kolača...
Naposljetku, i ova situacija sa lošim i nepouzdanim istraživačem gledanosti, dodatno je devastirala medijsko-marketinško tržište, gdje se sekunde prodaju u bescjenje...
Država se tu ponaša ne samo kao loš domaćin upravo za one medije koji joj pune kasu, već je svojim odlukama i sama kumovala ovako nakaradnoj i neodrživoj situaciji, time što nije uredila sistem javnog emitovanja i finansiranja javnih emitera, što je mjerenje gledanosti stavila u nadležnost jedne državne institucije, tačnije jednog pojedinca, (direktora Instituta za mjeriteljstvo BiH), a nije napravila mehanizme za subvencionisanje domaće tv produkcije. A mogla je, i još uvijek može, jer para ima. Regulatorna agencija za komunikacije svake godine pozamašan višak prihoda vrati u kasu Savjeta ministara, umjesto da se oformi fond koji bi ta sredstva prema transparentnim kriterijima dodijelio onim medijima koji proizvode tv sadržaje i koji angažuju domaću radnu snagu... U Hrvatskoj se to radi od dijela novca koji se prikupi putem tv pretplate... I to je jedan od načina...
- O političkim pritiscima na medije oduvijek se govori, a popularno je mišljenje da slobodan medij ne postoji. Koliko je, iz Vašeg iskustva, teško odoljevati političkom pritisku kod nas, i koliko to ima, uopšte, smisla?
Politički pritisak je danas postao eufemizam za ekonomski pritisak. Veliki broj medija pristaje da bude upotrijebljeno za propagandno-promotivne svrhe političara, smatrajući da ne mogu drugačije opstati. Neki vlasnici medija, zašto to ne reći, u tome vide i priliku za lično bogaćenje. Neki opet neko vrijeme odolijevaju, pa pokleknu. Neko, poput ATV-a, “nosi svoj krst”, što bi se reklo. Godinama smo uporno i hrabro gradili epitet medija kome se vjeruje, koji nema dvostruke aršine, koji ništa ne prećutkuje...to je definitivno značilo da nećete imati pristup nekim izvorim finansiranja, ali da ćete vremenom, upravo zbog povjerenja građana, zbog uticaja koji imate u društvu, smanjiti pritiske. Danas se političari dobro zamisle kad imaju posla sa ATV-om, jer ih loše postupanje prema nama ipak može dugoročno koštati. Cijena koju plaćamo sve ove godine za istrajavanje na slobodi da radimo kako mislimo da treba, nije mala, ali i dobitak je velik.
- Kako mislite da će izgledati televizija budućnosti? Šta nas novo očekuje u programskoj šemi ATV-a?
Ono što je bitno je da televizija sigurno ima budućnost, iako ćemo se boriti sa vjetrenjačama, ali ćemo sigurno trajati. Mi na ATV ćemo nastaviti razvijati vlastiti produkciju, baviti se projektima u kojim promovišemo domaće ljude i domaće vrijednosti.
