Prema procjenama mesara i ugostitelja iz ranijih godina, za Prvi maj se u Banjaluci, ako je vrijeme lijepo, proda i pojede od 40.000 do 60.000 lepinja i pet do sedam tona ćevapa!
Dobro idu i druge roštiljske đakonije, a na potrošnju ne utiču ni sve tanji novčanici, piše „EuroBlic“.
„Nema to nikakve veze, ako je vrijeme lijepo, roštilj ide kao alva. Jedini izuzetak je bio one godine kada su na isti dan bili Vaskrs i Prvi maj“, kaže banjalučki mesar i roštiljdžija Mišo Kovačević.
Dodaje da ne može procijeniti koliko se u cijelom gradu proda mesa, ali uvjeren je da je promet bar dvostruko veći nego običnim danima.
„Međutim, treba imati na umu da se od 29. aprila do 1. maja prodaje skoro isključivo roštilj, dok druge vrste mesa niko ne kupuje. Ima dosta mladih koji uzimaju po tri četiri porcije mesa za roštilj, tako da se stvori gužva po kojoj bi se reklo da je promet milionski, a nije“, dodaje Kovačević.
Opsadno stanje ovih dana počinje i u pekarama, koje proizvode lepinje, gdje zaposleni do 1. maja rade bukvalno danonoćno, a peći se ne gase.
„Bukvalno se nemamo kad naspavati, jer svi hoće svježe lepinje“, kaže radnik zaposlen u radnji za proizvodnju ovih đakonija.
Zajedno sa kolegama, za tri dana i noći tokom praznika zamijesi i ispeče više od 10.000 lepinja.
