Centar za odvikavanje od zavisnosti "Marjanovac" u Laktašima pohodilo je 750 zavisnika od droge, a više od 100 njih uspješno je završilo terapijski program, ne vrativši se ni jednom obliku zavisnosti
Centar za odvikavanje od zavisnosti "Marjanovac" u Laktašima za 18 godina rada pohodilo je 750 zavisnika od droge iz gotovo svih zemalja bivše Jugoslavije i inostranstva - više od 100 njih uspješno je završilo terapijski program, ne vrativši se ni jednom obliku zavisnosti.
Jedna od onih koja je završila program u "Marjanovcu" rekla je Srni da je heroin počela da uzima sa 23 godine, misleći da može prestati kada god hoće.
Ona se prisjeća da je u to vrijeme izgubila gotovo sve drage ljude oko sebe, osim majke i oca.
"Bio je to pakao iz kojeg nisam znala da izađem. Jednostavno, digla sam ruke od sebe i mislila da ću umrijeti kao zavisnik", kaže ona.
Tokom desetogodišnje borbe sa heroinom, gotovo slučajno, pročitala je brošuru o Centru "Marjanovac", odlučivši da se 2012. godine uključi u njihov program.
"To mi je bila posljednja slamka spasa. I, uspjelo je nakon dvije i po godine borbe. Najveća motivacija su mi bila moja djeca, a to sam uradila i zbog sebe, želeći samo budem normalna, od ničega zavisna, da živim kao svi normalni ljudi", priča ova žena.
Ona je danas udata i majka troje djece, a navodi i da su njeni sadašnji problemi smiješni u odnosu na one kada se drogirala.
Amata Anđelić, sestra poklonica krvi Hristove u samostanu Marjanovac, u čijem okviru je Centar za odvikavanje, naglasila je da je kroz ovu mješovitu terapijsku zajednicu prošlo oko 750 žena i muškaraca zavisnih od droga.
Bilo je i onih koji se nisu mogli osloboditi problema sa kockom, alkoholom i slično.
"Imamo vrlo dobre rezultate s obzirom na to da, inače, u ovakvim terapijskim zajednicama od 20 do 22 odsto korisnika dođe do kraja programa.
Od onih koji nisu odustali i koji su izdržali program do kraja, negdje oko 70 odsto nije se vratilo ni jednom obliku zavisnosti. Dobar dio se zaposlio, preuzeo odgovornost za svoj i život svoje porodice", napominje Anđelićeva.
Ona otkriva da su nakon završetka programa neki korisnici sklopili i brakove, završili po nekoliko fakulteta i uspješno vode svoja preduzeća.
"To ruši stereotipe tipa - jednom zavisnik, uvijek zavisnik. Najbitniji za polaznike programa su vjera i motivacija da je iz zavisnosti moguć izlaz i da zavisnost nije jača od bilo čijeg života.
Mogu se izliječiti osobe koje su ponizne, spremne za promjenu i da prihvate istinu o sebi. Naravno, bitni su podrška porodice i institucija na svim nivoima", ukazuje Amata.
Ona navodi da se u toj terapijskoj zajednici nalazi trenutno 17 osoba, sa kojima rade dvije sestre i više stručnih lica prema programu projekta "Čovjek", italijanske nevladine organizacije Centar solidarnosti "Don Mario Piki" u Rimu.
Tu su socijalni radnici, pedagozi, volonteri psiholozi, a u "Marjanovcu" imaju i odličnu saradnju sa zavodima za bolesti zavisnosti u Banjaluci, Sarajevu i Zenici.
"Ovo je nevladina, neprofitna i nereligiozna organizacija bez ikakvih sigurnih primanja i naš pristup je psihosocijalni, uz radnu terapiju. Pomoć nam daju opština Laktaši, donatori iz inostranstva, ministarstva prosvjete i za izbjeglice u Vladi Republike Srpske, zdravstveni radnici i drugi.
Izborili smo se za svoje mjesto, iako je to daleko od onoga što bi trebalo biti", ističe sestra Amata.
Socijalni pedagog u Centru "Marjanovac" Mirela Mujagić kaže da dan u ovoj terapijskoj zajednici počinje ujutro u sedam časova, te da je korisnicima u okviru radne terapije omogućeno da rade sa domaćim životinjama, kao i poslove u bašti i kuhinji.
"Tu je i terapijski-klinički dio koji obuhvata individualne, pa i grupne razgovore tokom dana kada se to procijeni. U 18 časova je kraj radnog vremena, a poslije večere korisnici programa imaju slobodno vrijeme", navodi Mujagićeva.
Ona dodaje da se korisnici vikendom najviše opuštaju igrajući fudbal, košarku i odbojku.
"Postoje četiri ključna pravila ponašanja za sve, a to su da nema nasilja, seksualnih odnosa, droge i alkohola. Nije dozvoljeno ni psovanje", napominje Mujagićeva.
Ona naglašava da svi korisnici koji uspješno završe dvogodišnji program odvikavanja u "Aleji pobjednika" sade borove koji simbolizuju novi život.
