Roman Ostojić iz Prijedora pasionirani je zaljubljenik u prirodu i planinu Kozaru. Osim toga strastveni je ribolovac i veliki poznavalac gljiva. On prepoznaje blizu sto vrsta jestivih gljiva...
"Kozara je veoma bogata gljivama. Bolji poznavaoci tvrde da na ovoj planini i potkozarskim selima ima skoro 300 različitih vrsta. Ja razlikujem 85 jestivih i dvadesetak otrovnih gljiva", rekao nam je na počeku razgovora ovaj 63-godišnjak.
Prema njegovim riječima, ako se narednih dana vremenske prilike ne budu značajno mijenjale, uskoro se mogu ubrati i prve gljive.
"Riječ je o takozvanim 'martovkama' ili 'ožujkama', u zavisnosti kako ih ko zove. Rastu u hrastovim šumama i mogu se pronaći na Kozari već polovinom marta", priča Ostojić.
Nakon ovih gljiva, kako navodi, u aprilu se pojavljuje i smrčak, a ima i jablanovača, koje rastu u podnožju jablanova.
"Riječ je o bijelim gljivama koje rastu po gradovima i rubovima sela. Na žalost, kako je kod nas drvo jablana desetkovano, gotovo da ih i nema zadnjih godina. U isto vrijeme rastu i 'šljivovače' koje su po meni najukusnije gljive", tvrdi sagovornik MONDO portala koji skoro svakodnevno, u pratnji svoje vjerne labradorke Lusi, "krstari" šumama i sakuplja plodove prirode.
Tokom, a naračito krajem aprila rastu lisičarke i đurđevače, dok u maju počinje branje šumskih gljiva judino uvo za koje se vjeruje da su ljekovite.
"To je želatinasta odnosno 'ljigava' gljiva i naši ljudi je ne prepoznaju i ne koriste. Uglavnom rastu na trulim deblima zove i brijestu, a navodno, između ostalog, pomažu kod liječenja poremećaja rada krvotoka i umanjenja nivoa holesterola.
Veliki je specijalitet u jevrejskoj kuhinji, jede se kao salata. Kada se osuši i pije kao čaj ima ljekovita svojstva", rekao nam je zanimljivi Prijedorčanin za kojeg se slobodno može reći da je hodajuća enciklopedija kada je riječ o prirodi.
Jedna od ljekovitih gljiva koja se kod nas uglavnom nekoristi jeste i sibirska čaga koja raste na drvetu breze. Radi se o veoma skupoj gljivi. Ima antikancerogena, antireumatska, antivirusna, analgetska i protivupalna dejstva, što je definitivno svrstava među najljekovitije plodove naše planete.
Banjalučanin pronašao tartuf kapitalac FOTO/VIDEO
Vrsni poznavalac prirode iz Prijedora za MONDO kaže da svaki mjesec ima svoju gljivu, a tokom ljeta najviše se bere vrganj koji se pojavljuje sredinom maja.
"U zavisnosti od vremenskih uslova može da raste sve do kraja godine. Može se nešto i zaraditi, ali uglavnom ih berem za lično upotrebu. Dio vrganja zamzavam i ostavljam za zimnicu, a veliki dio sušim i meljem i koristim za krem supu. Najveći vrganj koji sam ikad ubrao imao je skoro dva kilograma. Pronaći ovolike primjerke je prava rijetkost", pojasnio je Ostojić i naveo podatak da se može zaraditi i prodajom lisičarki, kao i rujnica.
"Veliki broj ljudi dolazi iz susjedne Hrvatske da kupuje. Oni su svoje šume 'opustošili', dok je veliki broj gljiva zaštićene zakonom i ne smiju se brati", istakao je naš sagovornik koji je boraveći u prirodi pronalazio i najskuplje gljive na svijetu - tartufe.
"U šumama Kozare moguće je pronaći i crni i bijeli tartuf, ali ih najviše ima u okolini Ljubije - tačnije području mjesta Briševo i Gornja Ravska. Uglavnom se nalaze u nepristupačnim voćnjacima koji su napušteni tokom rata. Da bi se pronašli, osim dobro obučenih pasa, potrebno je dosta hodanja - potrage", pojasnio je Ostojić.
Kod Prnjavora ubrao vrganj težak 1,5 kg
Svakodnevno boraveći u prirodi naš sagovornik nailazi na mnoge zanimljive pojave, a jedna od njih jesu i dabrovi koji se posljednih godina vraćaju na naše rijeke i ima ih sve više u okolini Prijedora.
"Na oduševljenje svih ljubitelja prirode ovu životinju sam nedavno vidio kod rudnika u Ljubiji. Takođe ih ima na Sani i rijeci Gomjenici. Problem predstavljauju ljudi koji unišatavaju njihova staništa zbog bojazni da će napraviti štetu na voćkama", rekao nam je za kraj razgovora Roman Ostojić.