Ne sažaljevajte me, ja imam ruku. Ovo je moja ruka i ja ću njom naučiti i pisati", poruka je 19-godišnjeg Jajčanina Ermina Omerovića, kome je na Kliničkom centru Univerziteta u Sarajevu nedavno ugrađena bionička proteza.
Riječ je o jednom revolucionarnom poduhvatu i prvoj operaciji ove vrste obavljenoj u BiH, ali i cijelom regionu.
Bionička proteza Bebionic, čiji je proizvođač njemačka kompanija "Otto Bock", radi na principu da preko senzora koji detektuju pokret mišića u pacijentovoj ruci, prima impuls ili uputstvo, odnosno informaciju iz mozga o željenom pokretu. Proteza ovaj input obrađuje, a zatim ga usmjerava na 337 mehaničkih dijelova unutar ove protetičke ruke koji na kraju oponašaju prirodne ljudske pokrete.
Gubitak dijela tijela, ruke, noge, bez sumnje, za svakog čovjeka predstavlja vrlo težak i traumatičan proces. Koliko god bio jak, uporan i sposoban da se s tim nosi, na kraju je svjestan da je to jedan veliki gubitak.
Ermin, sportista, fudbalski golman, u cvijetu mladosti, s nepunih 19 godina izgubio je desnu ruku. U firmi u kojoj je bio zaposlen, valjak na mašini povukao mu je ruku i smrskao je. Bolno, čak i kad se samo pročita. Međutim, njegova snaga, energija, čini se i njegov sportski duh, sveukupan način na koji se nosi sa svojim gubitkom, najblaže rečeno je fascinantan.
Ekipa agencije "Anadolija" posjetila je ovog mladića i na dirljiv način opisuje ovaj susret.
"Ermin najnormalnije pruža svoju desnu ruku, na kojoj je proteza. Tek kad s njim počnete razgovarati počinje vam biti jasnije da je to proteza samo dok u nju gledate, a već kad skinete pogled tu se priča o protezi i završava, sve ostalo je ruka. Lijevom rukom uzima viljušku, a protetskom nož i počinje rezati picu, demonstrirajući nam pritom koliko ova proteza zaista olakšava njegov život. Bez ikakvih problema s obje ruke koristi se i kompjuterom. Erminov stav je takav, on vam jednostavno ni u kom trenutku ne dozvoljava da ga sažaljevate", piše "Anadolija".
"Sada sam ponovno čovjek"
Na pitanje novinara kako se osjećao kada je prvi put stavio protezu, Ermin kaže da ju je najprije upoređivao sa svojom lijevom rukom misleći da je pogrešna veličina. Kaže kako mu se na prvu učinila mnogo većom.
"Zamislite, ja sam jednostavno zaboravio kako je izgledala moja desna ruka. Nemoguće je opisati osjećaj kada ponovo dobijete desnu ruku, mislim da nema riječi kojim bih mogao opisati tu sreću", priča nam Ermin.
Zahvaljujući protezi, ponovo je u stanju da obavi sve svoje fizičke potrebe, kao i kućne poslove.
"U Jajcu je teren takav da nigdje ne možete pješke, tako da koristim bicikl. Sve što sam nekad mogao, mogu i sad. Jedini problem je i mnogo mi smeta to kada me ljudi pođu sažaljevati. Ja im želim pokazati da uvijek mogu više. Volim reći da sam ja čovjek s dodatnom opremom. Stoga, nemojte me sažaljevati, ja imam ruku, ovo što vidite je moja ruka", kaže Ermin.
Proces učenja svih funkcija koje ima ova proteza je još u toku, trebalo bi da traje oko pola godina, a Ermin sve to prati uz pomoć posebne aplikacije. Proteza inače ima 14 različitih grupa pokreta. I Ermin potvrđuje kako mnogo više funkcija proteze zna danas, u odnosu na period od prije dva mjeseca.
Nevjerovatno je koliko jaku volju i energiju ima ovaj momak. Kako kaže, vještačkom rukom želi da nauči da piše.
"Imam želju da naučim pisati desnom rukom, želim pokazati ljudima da je to moguće. Povrijedili su me neki komentari na društvenim mrežama o tome kako je ovo sve laž, kako sve to nije moguće ovom protezom. Ja sam odlučan da naučim pisati desnom rukom", podvlači Ermin, dodajući da želi da ide i na pecanje, i osjeti taj onaj pravi trzaj prilikom zabacivanja.
Koliko je Erminu proteza olakšala život najbolje se možda razumije iz njegove rečenice:
"Bio sam četiri mjeseca invalid, sada sam ponovno čovjek."
U pratnji Ermina tokom razgovora bila je i njegova djevojka Selma Vereget. Upoznali su se mjesec nakon Erminove nesreće. Selma, koja mu je velika podrška, kaže kako joj nikada nije smetalo što je izgubio ruku.
Šef Klinike za ortopediju i traumatologiju KCUS-a profesor doktor Đemil Omerović bio je na čelu tima tokom operacije kojom je Erminu ugrađena bionička proteza, a on navodi da je ovo rezultat timskog i sistemskog rada, gdje je do izražaja došla struka, nauka, ali svakako i tehnologija.
"Imali smo sreću da jedan mladi život vratimo u kolosijek. Nama je velika čast što smo pomogli Erminu i što on danas može nastaviti jedan normalan život", poručio je Omerović.
Dodaje da je Ermin prije ugradnje proteze, podvrgnut operacionom zahvatu u okviru kojeg mu je dorađen amputacioni bataljak i prilagođen ovoj vrsti endoproteze.
"To je biotička proteza, to je nešto sasvim novo. Sve što Ermin zamisli, elektronskim putevima dolazi do realizacije. Otprilike se radi o nekih 14 grupa pokreta. Nije moguće sve funkcije koristiti odjednom, ali obzirom da je Ermin veoma uporan i motiviran, mislim da će on premašiti sva naša očekivanja. On što je značajno naglasiti jeste da je rizik kod ove proteze sveden na minimum", ističe Omerović.
Na pitanje da li i koliko u BiH ima još pacijenata koji čekaju na ovu vrstu operacije, odosno da li se može očekivati da KCUS u skorijoj budućnosti postane regionalni centar za ovu vrstu operacija, Omerović poručuje kako Klinički centar radi ozbiljan posao, trudi se da mlade ljude edukuje na najbolji mogući način.
"Mislim da je Klinički centar otvorio put za dalje, ja bih volio da imamo što manje posla, što manje invalidnosti, ali naša dužnost je da budemo na usluzi tim ljudima. Već imamo jednu porodilju, kojoj će po istom principu biti ugrađena natkoljena proteza. Imamo također jednu 19-godišnju djevojku iz Tuzle, koja je preživjela saobraćajnu nesreću, amputirana joj je desna šaka. Naše opredjeljenje je da pomažemo svim ljudima kojima je to potrebno. Riječ pacijenata i njihove zahvale su naša najveća nagrada za sve nas koji strpljivo radimo i koji smo na usluzi pacijentima", zaključio je Omerović.
Ruka se prilagođava čovjeku
Kada se govori o protezi Bebionic, ovdje je riječ o vještačkoj ili elektronskoj inteligenciji, koja se prvi put koristi na ovim prostorima, ističe Željka Mičić, direktor kompanije "Otto Bock Adria BiH".
Čovjek s ovom protezom može sinhronizovano raditi pokrete, pritom proteza uopšte ne zaostaje za prirodnom rukom. Ona se puni, na baterije je, a izdržljivost baterije zavisi od aktivnosti tokom dana. Ona se puni kao i svaki mobilni telefon.
"Prvi put u istoriji je slučaj da se korisnik ne mora prilagođavati protezi, odnosno protetičkom pomagalu. U ovom slučaju, Ermin prilagođava protezu sebi, tako da proteza uči od Ermina pokrete, to je zaista revolucionarno", pojasnila je Mičić.
