Dvodnevna radionica o inkluzivnom obrazovanju na Univerzitetu u Banjaluci otvorila je niz pitanja na koja u budućnosti treba dati odgovor. Učesnici saglasni da pomaka ima, ali da se na inkluzivnom obrazovanju mora sistemski raditi.
Radionicu o inkluzivnom obrazovanju, koju su organizovali Rektorat Univerziteta u Banjaluci i UNICEF vodila je ugledna profesorica Džudit Holenveger sa Pedagoškog fakulteta Univerziteta u Cirihu, koja je učesnicima približila metode i prakse ovog fakulteta kad je u pitanju inkluzija.
Sanja Partalo, sa pedagoškog odsjeka na Filozofskom fakultetu u Banjaluci istakla je kako je radionica o inkluzivnom obrazovanju zaista potreba, ne samo univerzitetske zajednice već cjelokupne prosvjetne zajednice, od vaspitača predškolske djece pa do univerzitetskih profesora.
"Mi zaista jako malo 'živimo' inkluzivno obrazovanje, iako možemo reći da već posljednju deceniju pokušavamo u pedagoškim krugovima da razgovaramo o toj temi. Čak i fakultet sa kojeg ja dolazim, u okviru svojih studija, ima predmete koji su isključivo povezani sa ovom oblašću, kao što je inkluzivno obrazovanje i inkluzivna nastava, ali činjenično stanje u našoj zemlji je to da većina prosvjetnih radnika, koji su ranije završili fakultete nisu imali ove predmete, niti su dobili neki vid doedeukacije nakon završenog fakulteta, a u praksi se susreću sa djecom kojoj je potrebno pružiti drugačiju priliku i na drugačiji način", smatra Partalo.
Radionica je, kako ističe, imala pozitivan učinak da upoznaju neke drugačije koncepte kao što je primjer fakulteta u Švicarskoj, odakle dolazi glavni predavač, ali je imala i dodatni uticaj zbog razmjene isukstva između univerzitetskih radnika sa različitih fakulteta.
"Ovo je bila idealna prilika da razmjenom iskustava oslušnemo našu situaciju u kojoj se nalazimo. Razgovarali smo na više nivoa, od predškolskog do univerzitetskog obrazovanja i to je dobro jer je ova radionica jedna inicijalna kapsula onoga što mi trebamo da radimo u budućnosti. Radionica nas je suočila sa 'istinom' jer o nekim stvarima nismo ni razmišljali na takav način", rekla je Partalo ističući da je zaključak zapravo niz otvorenih pitanja na koja u budućnosti treba dati odgovor.
"Ono što očekujem je da kad se vratimo u svoje organizacione jedinice da ćemo zaista strateški planirati neke naredne korake jer inkluzivno obrazovanje je naša sadašnjost i o tome moramo razmišljati", zaključila je ona.
Da univerzitetska zajednica, kao i profesori, imaju sluha za inkluzivno obrazovanje, otkrila nam je Nina Janjić, profesorica na Prirodno-matematičkom fakultetu navodeći primjer uspješne inkluzije mladića sa poteškoćama.
"Mladić kojeg bih navela kao pozitivan primjer, a koji se teško kreće i teško govori, završio je osnovnu i srednju školu u Mrkonjić Gradu, zahvaljući sluhu nastavnika i profesora u tom gradu. Nakon toga je aplicirao na prijemni konkurs na Odsjeku za matematiku, položio prijemni i uspješno diplomirao", ispričala je Janjićeva.
Naglasila je kako je ovaj mladić, takođe, uspješno završio i postdiplomski studij na ovom fakultetu, te aplicirao na konkurs za asistenta na fakultetu.
"Iako se komisija složila da bude primljen za asistenta, on je svoju prijavu povukao, ali zbog toga što je aplicirao u Parizu na doktorske studije gdje je i primljen", rekla je profesorica ovog fakulteta ističući da Prirodno matematički fakultet itekako vodi računa o inkluzivnom obrazovanju, te da su ovakve radionice vrlo korisne, te da ih treba više organizovati.
Univerzitet u Banjaluci učinio je značaj pomak, smatra Emir Muhić, profesor na Odsjeku za anglistiku Filološkog fakulteta, na rješavanju infrastrukture, jer kako je istakao osobe sa fizičkim poteškoćama prije nisu mogle uopšte pristupiti učionicama za nastavu.
"Mi smo u suštini sa inkluzijom upoznati teorijski, ali nismo kvalifikovani za sve aspekte inkluzije, koja je nauka za sebe. Ovo je dobra prilika za sve da napravimo određen vid saradnje što će biti od pomoći i nama ali i našim studentima", rekao je Muhić.
Muhić dodaje da je fenomenologija inkluzije na univerzitetu podjednako nerazvijena kao i u osnovnom i srednjem obrazovanju. Smatra da bi bilo dobro kada bi se povezali sa kolegama sa nižih nivoa obrazovanja, kako bi zaista pomogli osobama sa poteškoćama i pružili im kvalitetno obrazovanje. Naglasio je da se problem inkluzivnog obrazovanja mora sistemski rješavati jer je obrazovanje osnovno ljudsko pravo.
"Moramo se na adekvatan način baviti inkluzivnim obrazovanjem i omogućiti kvalitetno obrazovanje osobama sa invaliditetom, ali moramo naći pravi način za to", kaže Mahić.
"Ovaj inicijalni sastanak je dio UNICEF-ove inicijative za inkluzivno obrazovanje na nivou univerziteta a cilj je da se učesnicima približi teorija, motivi i filozofski pristup inkluziji. Nama je izuzetno drago da smo imali jednu šaroliku grupu profesora, docenata i asistenata sa više fakulteta, a posebno smo zahvalni Rektoratu sto je prepoznao ovu temu kao važnu za cjeloživotno obrazovanje. Tokom dva dana učesnici sa različitih fakulteta Univerziteta u Banjoj Luci raspravljali su zajedno o temama koje se tiču poštovanja raznolikosti studenata, pedagoških pristupa i strategija. Akademska zajednica je dobila i priliku da diskutuje o sadržaju modula i o tome kako bi se oni mogli koristiti kao izvor informacija ali i kao inspiracija u radu. UNICEF planira da nastavi razgovore u pravcu uvođenja inkluzivnog obrazovanju na Univerzitetu i veoma smo sretni zbog ovog partnerstva", izjavila je Sanja Kabil, voditeljica programa obrazovanja UNICEF-a.
Radionica "Inkluzivno obrazovanje", prvi je u nizu koraka saradnje UNICEF-a i Univerziteta u Banjaluci, nakon što je u julu ove godine potpisan Memorandum o saradnji.
