Ratko Mladić doživio je, krajem rata u BiH, lakši moždani udar, a bolovao je i od bubrega, izjavio je njegov tadašnji zamjenik Manojlo Milovanović.
Penzionisani general Milovanović, koji je bio načelnik Glavnog štaba VRS, to je rekao u svjedočenju na suđenju generalu Zdravku Tolimiru, Mladićevom tadašnjem pomoćniku za obavještajno-bezbjednosne poslove. Tolimir je optužen za genocid nad srebreničkim Muslimanima u leto 1995.
Prema Milovanovićevom iskazu, general Mladić je "lakši moždani udar" doživeo prije jeseni 1995.
"Jednom mi je u to vrijeme rekao: 'Ja sam imao lakši moždani udar i ponekad ne znam da je 2+2=4...A i Tolimir je imao moždani udar, pa nemoj ni njega uvijek da uzimaš za ozbiljno'", ispričao je Milovanović, izvinjavajući se Tolimiru.
U to vrijeme, kako je opisao Milovanović, general Mladić je "počeo da psuje pukovnike i drugo osoblje Glavnog štaba VRS.
"Rekao mi je da ga, kad to počne da radi, upozorim tako što ću ga šutnuti čizmom ispod stola", rekao je Milovanović. Po njegovim riječima, međutim, pola sata kasnije Mladić je zbog ovce koju je vidio ispred GŠ VRS u Han Pijesku počeo da psuje prisutnog pukovnika.
"Ja sam ga šutnuo, a on mi je odgovorio da ne važi ono što mi je rekao prije pola sata", kazao je Milovanović.
General Mladić se, prema Milovanovićevom iskazu, sukobljavao sa predsjednikom RS Radovanom Karadžićem oko toga "ko će biti prvi", pošto su obojica bili "vlastoljubivi i harizmatični".
Na kraju bi Mladić "shvatao" da je Karadžić vrhovni komandant, precizirao je svjedok, koji je naglasio da je VRS sprovodila "samo Karadžićeve komande".
"Mladić do sredine 1994. nije donosio odluke samostalno, bez konsultacija sa članovima GŠ VRS. Onda je par puta donio odluku bez GŠ da bi nešto brzo postigao, ali se pokazalo da to nije išlo", posvjedočio je Milovanović.
U to vrijeme, Mladić je, prema svjedoku, dobio bubrežnu bolest, "ali je malo bolovao po bolnicama i bio je u jedinicama i GŠ".
General Mladić se često konsultovao sa tadašnjim pukovnikom Tolimirom, koga je Milovanović nazvao "Mladićevim očima i ušima".
"Imao je veliko povjerenje u Tolimira i Ljubišu Bearu. Za Tolimira znam zašto, a za Bearu mi nikada nije bilo jasno zašto", napomenuo je svjedok.
Pukovnik Beara u to vrijeme je bio načelnik odsjeka za bezbjednost u GŠ VRS, a pred Tribunalom je prošle godine osuđen na doživotni zatvor zbog genocida u Srebrenici u julu 1995.
General Milovanović, koji je u to vrijeme bio angažovan na ratištu u zapadnoj Bosni, oko Bihaća, naglasio je da je obavještajna služba VRS na čelu s Tolimirom "morala znati" da Hrvatska vojska priprema ofanzivu Oluja, zato što su hrvatske trupe bile mobilisane i gomilane u kritičnim područjima.
"Obavještajna služba VRS morala je to znati, a meni nisu ni riječ rekli i pustili su me da napadnem Muslimane kod Bihaća. Neka im ide na dušu, ako su znali, a meni nisu rekli", kazao je Milovanović.
On je opisao i kako je Tolimir, za vrijeme rata u BiH, "često vukao za ruku Mladića" dok je komandant VRS razgovarao preko telefona ili radio veze, upozoravajući ga "da ne govori to, jer Muslimani prisluškuju".
"Na primjer, na snimku na kojem Mladić naređuje da se tuče zgrada Predsjedništva BiH u Sarajevu i kaže da im 'razvučemo pamet', čuju se i njegove riječi: 'Dobro, Tolimire!'. To vjerovatno znači da ga je Tolimir vukao za rukav da to ne govori. Poslije je Radio Sarajevo to mjesecima puštao svako jutro, kao špicu", ispričao je Milovanović.
U nastavku suđenja, generala Milovanovića unakrsno ispituje Tolimir, koji se brani sam.
(Beta)
