O sukobima u stranci koja je zvavnično na vlasti u Banjaluci do sada se čitalo između redova, ali izgleda da su protivnici prešli na otvorena saopštenja. Ko će biti kandidat za gradonačelnika: Draško Stanivuković ili Igor Crnadak?
Draško Stanivuković je očigledno malo požurio sa tvrdnjom da ima podršku svog gradskog odbora za novu kandidaturu za gradonačelnika Banjaluke. Objava je napisana u petak uveče u "sitne sate" za jednu informaciju takvog tipa. Iako ono što je napisano na znači baš ono što piše u naslovu (a to je poznat manir ovog političara) ova vijest pokazuje da mu se žuri kako bi se neko prestigao.
Ko je taj neko? Već narednog jutra u subotu stiglo je saopštenje u kojem potpredsjednik stranke Igor Crnadak i Milko Grmuša оtvoreno kažu da Stanivuković nije dobio podršku kako to statut nalaže. I to nije prvi put jer još u novembru Crnadak je morao demantovati da je Stanivuković zvanično kandidat, uprkos njegovom stalnom (samo)nametanju.
Mora se priznati da je Partija demokratskog progresa politička organizacija koja je publici do sada priredila pravu melodramu za razliku od Dodikovog SNSD-a čija priča liči na partizansku knjigu od 1.300 strana, koju kupuju oni koji moraju ili npr. u odnosu na fudbalsku stranačku istoriju SDS-a koji nakon davno osvojene titule lamentira nad starom slavom (za koju marku, može se na kiosku politike pazariti i petparačko štivo o DNS-u, a ove manje priče nikoga i ne zanimaju).
PDP ima elemente sapunice: stari osnivač (Mladen Ivanić) koji im je pobjedom na izborima za Predsjedništvo BiH 2014. godine sve dao i vratio stranci život; nesnalaženje političkih sinova (Branislav Borenović, Igor Crnadak) i nezadovoljstvo razmaženih potomaka (Draško Stanivuković, Jelena Trivić) koji su zaprijetili da će raskućiti stranku.
Dvoje mladih političara koji su primljeni u PDP prije nekoliko godina i dali joj zamah, sada su je razvukli svako na svoju stranu. Tj. jedna strana je otišla svojim putem - Jelena Trivić. U dilemi Draško ili Jelena odlučeno je da Stanivuković ostane jer je imao veliki kapital pobjednika na izborima u Banjaluci. PDP se našao pred dvije mogućnosti, a obje su politički rizične. Djelovalo je da je odabrana sigurnija opcija, ali na naizgled lakšem putu tek sada niču prepreke.
Jelena Trivić otišala je i zvanično otpužila Stanivukovića i Borenovića da su "radili za Dodika" ili u najmanju ruku "žmurili na izbornu krađu" na posljednjim opštim izborima.
Jasno je da se osim po ovoj liniji PDP pocijepao i po liniji ličnih ambicija dvoje mladih političara. Stanivuković je, nema sumnje u to, 2022. godine pokušavao da bude kandidat opozicije za predsjednika Republike Srpske, kao što će sada da bude kandidat za gradonačelnika i ponovo nakon toga za predsjednika, pa onda opet za...
Sve dok ne postane - ko?
Mala digresija: svi koji vole stranačku politiku (u ovom slučaju ne ocjenjujemo je po bilo kom meritumu, a pogotovo ne po rezultatima) mogu da vide koliko autoriteta i takta je trebalo npr. Miloradu Dodiku da izmiri ambicije i interese unutar svoje stranke. Osim takta i vještine, trebalo mu je i dosta resursa (državnih), fotelja i para.
Dakle, u PDP se polako šire pukotine i to baš po liniji Draško/Jelena iako Trivićeva odavno ima svoju stranku. U sve su uključeni i drugi opozicioni faktori poput Nebojše Vukanovića.
Uoči lokalnih izbora 2024. godine sve se lomi na plećima predsjednika stranke Branislava Borenovića koji to više nije htio da bude i koji je u statut ugradio ograničenje mandata i s pravom se hvalio s tim. Sada treba da odluči nešto sa mjesta koji je odavno trebalo da napusti i na kojem je bio viđen Draško Stanivuković.
Zašto nije?
Između Stanivukovića i PDP-a od početka postoji jedna igra usiljene podrške i lažnih osmijeha. Još od fejsbuk početaka on pokušava da sagradi svoj politički pokret koji je povremeno dobijao oblik ili ime i u timu saradnika i krugu od povjerenja (uslovno rečeno, jer sve to još izgleda kao svita oko princa) nema nikoga ko je "stvarno" iz PDP-a. Između te svite koja se okupila oko (kulta) svog vođe i ispred njega drži velike banere sa ogromnim šljaštećim natpisima, kao prepisanim iz ranih komunističkih udžbenika (Decenija uspona! Saobraćajna revolucija!), i starog PDP-a, došlo je do sudara čiji zvuk se čuje sve jače.
Kada se osvrnemo unazad postavlja se pitanje: ko je pobijedio na izborima za gradonačelnika 2020. godine, PDP ili Draško Stanivuković? Znamo šta misli Stanivukovića čak i ako to ne kaže. A da li je u pravu pokazaće upravo naredni izbori.
Glasovi i iz PDP-a kažu da Stanivukoviću fali podrška i da ga definitivno podržava samo Borenović koji nije srećan zbog odlaska Trivićeve i sada strahuje za izborni rezultat i stranku ako izgubi i Stanivukovića. Ako mu slučajno kaže "ne" - zašto je onda otišla Jelena Trivić?
Pritišću ga oblaci simbioze koja je Stanivukovića više povezala sa Dodikom kao arhi-neprijateljem opozicije nego sa SNSD-om koji mu otežava život u Banjaluci. Ogriješio se o osnovnu mantru opozicije u RS: sve protiv Dodika, jer Dodik je planeta oko koje se vrti politika.
Monah koji neprestano izgovara tu mantru je Igor Crnadak koji, kažu naši izvori i čita se iz današnjeg saopštenja, ne želi da podrži Stanivukovića isto kao ni bivši gensek stranke i odbornik u Banjaluci Milko Grmuša.
U slučaju kandidature glasačka podrška samom Crnatku kao kandidatu bila bi slaba ili varljive veličine, mjereno na osnovu ranijih rezultata, ali i on bi u tom slučaju dobio podršku drugih političkih faktora koji su opozicija Stanivukoviću, počevši od Nebojše Vukanovića koji je gradonačelnika Banjaluke odavno zasuo drvljem i kamenjem i prijetu mu političkom likvidacijom. Vukanović, tvrde naši izvori, a može se i zaključiti iz izjava i ponašanja, spreman je da podrži Crnatka za kandidata u Banjaluci, a moguće je da bi u tom slučaju od svoje najavljene kandidature odustala Jelena Trivić, kojoj su Draško i Dodik jedno te isto, a čiju stranku Stanivuković već kampanjski zove "Đajićev front".
Neko bi pitao: Šta je sa SDS-om? Odgovor: Stvarno, šta s njima?
Sve to posmatra iz pozicije stranačkog mudraca Mladen Ivanić, ali nema instrumente da presječe niti nit po kojoj bi se opredijelio, a kulminacija (ako se već nije desila) dolazi krajem februara.
Istraživanja javnog mnjenja povremeno cure preko društvenih mreža, a njima se za sada otvoreno hvali samo Stanivuković kao ličnost koja pojedinačno ima najveću procentualnu podršku kod glasača u Banjaluci. Ako sukobi u PDP eskaliraju, a čak i ako svi deklarativno podrže sadašnjeg gradonačelnika, Banjalučani bi mogli imati veoma neizvjesne izbore pogotovo jer je SNSD jednačina sa dvije nepoznate (o tome nešto više, uskoro).
Treba svako da ima na umu kako sadašnji politički sukobi suštinski ne znače ništa. Nakon što izbori prođu dolazi novo vrijeme i novi odnosi. Sve figure koje su sada na različitim stranama table sutra vrlo lako mogu opet biti u istoj formaciji i to je nešto što nas je naučila oportunistička politička kultura u Banjaluci i Republici Srpskoj.
*misli se na slavu PDP-a Sveta tri jerarha i u prenesnom značenju na predsjednika stranke (Borenović), potpredsjednika (Crnadak) i gradonačelnika Banjaluke (Stanivuković)
(MONDO)