Rade Radivojac poslije više od 100 telefonskih poziva i susreta sa potencijalnim stanarima, svoju kuću dao Dragi Krstanoviću, izbjeglici iz Travnika.
Banjalučanin Rade Radivojac (84), bivši jasenovački logoraš, koji je prije petnaestak dana poštenoj sirotinji ili izbjegličkoj porodici ponudio vikendicu na trajno korišćenje, poslije više od 100 telefonskih poziva i susreta sa potencijalnim stanarima, svoju kuću u Donjim Orlovcima kod Prijedora dao je Dragi Krstanoviću, siromašnom izbjeglici iz Travnika.
Rade, koji nije htio da kuća bude prazna pored toliko siromašnih bez krova nad glavom, kaže da je njegov oglas potvrdio da u Srpskoj skoro da nema poštene sirotinje, piše "Press RS".
"Nećete vjerovati, 99 odsto ljudi koji su dolazili htjeli su samo da moja imovina postane njihovo vlasništvo. Osim gradova Krajine, dolazili su čak iz Bijeljine, Brčkog, Bratunca... Od više od sto primljenih poziva, samo dva čovjeka nisu pitala da li mogu da prodaju imanje. Dolazili su do moje kuće u banjalučkom naselju Tunjice u najnovijim automobilima koji koštaju po 45.000 KM i tražili da im džabe prepišem kuću", prepričava Radivojac.
Rade navodi da mu je jedna gospođa čak rekla da bi vikendicu koristila za susrete sa švalerom.
"Izjavila je da joj je nezgodno da ljubavnika dovodi kući jer muž može da je uhvati na djelu. Odbio sam je, kao što sam odbio i djevojke koje su navele da bi kuću malo koristile, pa prodale. Ti ljudi su se „primili" na moje riječi da postoji mogućnost da poštenoj sirotinji prepišem vikendicu. Jedini cilj im je bio da dođu u posjed imovine, a ne da tu žive i stan koliko-toliko održavaju. Srećom, u moru zainteresovanih našao sam ovog nesrećnika iz Travnika koji se pati kao i ja nekada. Kada je rekao da tri dana hljeb nije okusio i dokazao da je bolestan i nesposoban za rad, odmah sam se odlučio za njega. Biće dobar domaćin, a poželio sam mu da se opet oženi i dovede mladu u svoju novu kuću", ističe Rade.
On kaže da će vikendicu uskoro okrečiti, obezbijediti Dragi drva za zimu i biti stalno uz njega.
"Gladan ne smije da bude! Potpisali smo i jednogodišnji ugovor o besplatnom korišćenju. Plaćaću struju, vodu i ostalo, i mjesečno mu davati 40 KM, a ako bude dobar, prepisaću mu ovo trajno. Čak sam ovlastio sinovca da nastavi brigu o Dragi ako umrem, a ovom prilikom zahvaljujem redakciji Pressa RS jer uvijek imate sluha za humanitarne akcije, pa ste objavili i ovu koja, nažalost, pokazuje da mnogi građani RS stalno kukaju, a gledaju da se ovajde. Kao da su zaboravljeni poštenje, ljudstvo i čojstvo koji su nas vijekovima krasili", ističe ovaj logoraš, koji cijelog života pomaže unesrećenima.
Drago Krstanović (63), bravar po struci, naglašava da je prije dolaska u Prijedor bio u izbjeglištvu na Palama, u Ilidži i Bijeljini.
"Od kuće u Novom Travniku ni kamen nije ostao, a za 17 dunuma zemlje dobio sam samo 14.000 KM, od čega sam napravio nešto nedovršene kućice u Garevcima kod Prijedora gdje žive sin, snaja i dvoje djece u dve sobice. Neću im više smetati! Primanja nemam, iako od 1968. godine i odsluženja JNA bolujem od epilepsije. Tri puta sam išao na komisije, tri puta su me odbijali, a bilo kakav posao za nadnicu je sve teže pronaći", navodi Krstanović, dodajući da je Radivojac jedan od najvećih ljudi koje je upoznao.
Rade Radivojac je u konc-logoru Jasenovac doživio sve i svašta, čak i da ustaše ljudskim mesom hrane logoraše. Roditelje su mu pobili 1941, a u logor je odveden sa 11 godina, odakle je pobjegao kada su „kukuruzi bili za pečenje".
Godine 1943. sa većim brojem ranjenika poslat je na oporavak u Italiju. U Jugoslaviju se vratio poslije oslobođenja, a mehaničarski i šoferski zanat izučio je u Banjaluci kao dijete doma „Rada Vranješević". Kasnije se zaposlio u „Autoprevozu", gdje je dočekao penziju. Kao šofer, obišao je cijelu Evropu, a 1988. godine od kompanije „Mercedes" dobio je zahvalnicu za milion pređenih kilometara autobusom bez kvara. O njegovoj golgoti u Jasenovcu snimljen je dokumentarni film „Dobrovoljno umro".
(MONDO)
