Svedok RM-051, čuvar u logori Manjača, tvrdi da su u njemu uslovi bili najhumaniji, u kome su kažnjeni oni koji su maltletirali zarobljenike.
U nastavku suđenja generalu Ratku Mladiću danas je u Haškom tribunalu zaštićeni svjedok RM-051 rekao da je logor na Manjači bio jedan od najorganizovanijih logora po načinu prijema zarobljenika i po njihovom tretmanu.
Svjedok RM-051, koji je dao iskaz u vezi sa uslovima u kojima su 1992. godine držani zarobljenici u logoru Manjača, naveo je da bi, uprkos medijskim interpretacijama, „kada bi se mjerila regularnost logora u Republici Srpskoj, Manjača bila u vrhu, ili na prvom mjestu, jer je bila jedan od najorganizovanijih logora“.
„Redovno su dolazili predstavnici Međunarodnog komiteta Crvenog krsta i novinari, a nutricionista je bio tamo svaki dan od 9.00 do 17.00 časova“, naveo je svjedok, dodavši da je „imao sreću da su njegova nastojanja da svi iz logora izađu na dvije noge, živi i zdravi, preuzeli i komandanti i njemu potčinjeni“.
Svjedoku je, kao mjera zaštite, osim pseudonima, odobrena zaštita lika, ali ne i glasa. U cilju zaštite identiteta svjedoka, sjednica ja u više navrata zatvarana za javnost.
Za RM-051 je rečeno da je bio pripadnik Jugoslovenske narodne armije (JNA), da je u junu 1992. prekomandovan u Prvi krajiški korpus Vojske Republike Srpske (VRS) u Banjaluci, a da je u "organu tog Korpusa prethodno bio u Sarajevu i Zagrebu".
Svjedok je 15. juna 1992. godine preuzeo dužnost u logoru Manjača, ali, kako je rekao, nije pripadao upravi i nije mogao da donosi odluke.
U unakrsnom ispitivanju branioca Miodraga Stojanovića, svjedok je potvrdio da su povodom dva slučaja smrti u logoru bile pokrenute istrage i da su trojica odgovornih „dobili visoke kazne“.
„Jeste malo kasno, ali oni su procesuirani pred sudom u Banjaluci i jedan od počinilaca je osuđen na 14 godina zatvora“, rekao je svjedok.
Na pitanje predsjedavajućeg sudije Alfonsa Orija da li je ikada, prije nego što su predati Crvenom krstu, zarobljenicima bilo ponuđeno da odu kući, nakon što je utvrđeno da nisu bili borci, da nisu imali oružje i nisu bili kriminalci, svjedok je odgovorio da su bili pušteni zarobljenici mlađi od 17 i stariji od 60 godina, a da ostale, zbog ratnog stanja, nisu mogli da „tek tako puste, već je to učinjeno preko humanitarne organizacije Merhamet“.
Svjedok je izjavio da su se „neki zarobljenici iz dosade dobrovoljno prijavljivali da idu na ratiše“. On je precizirao da je među zarobljenima bilo deset Srba, te da je, „prema njegovom tumačenju, bilo muslimana lojalnih srpskih snagama“.
Svjedok je potvrdio da se sa optuženim generalom Mladićem susreo u Crnoj Reci u maju i junu 1992. godine. Na pitanje branioca Stojanovića kakav je starješina i oficir bio Mladić, svjedok nije dao direktan odgovor, rekavši da je on bio potčinjen Zdravku Tolimiru i da je bio „u neposrednoj blizini generala Mladića, ali da je on bio prezauzet“.
Ispitivanje svjedoka RM-051 biće nastavljeno sutra.
(Srna/MONDO)
