"Apsurdno je samo srpsku stranu kriviti za situaciju u BiH, sve tri strane su odgovorne. Izetbegovićeva prevrtljivost dovela do tri i po godine rata"
Portugalski diplomata Žoze Kutiljero okrivio je nekadašnjeg muslimanskog lidera Aliju Izetbegovića što je propao plan koji je Kutiljero predložio 1992. godine i ponovio da je “istinska tragedija” što nisu prihvaćeni principi tog sporazuma o budućnosti BiH.
"Kada se uporedi mapa koja je bila dodatak Izjavi o principima i mapa koja je dio Dejtonskog sporazuma iz novembra 1995. godine, vidi se da je, poslije tri i po godine ratovanja, rezultat skoro isti. Mnogi životi su mogli biti sačuvani”, rekao je Kutiljero, svjedočeći u dokaznom postupku odbrane Radovana Karadžića.
Kutiljero, koji je, kao predstavnik tadašnje Evropske zajednice, pregovarao sa stranma u BiH u prvoj polovini 1992. godine, dao je izjavu predstavnicima tima Karadžićeve odbrane prošle godine i ona je već objelodanjena.
Nakon što je svjedok potvrdio da bi, kada bi mu bila postavljenja ista pitanja, danas dao u suštini iste odgovore, Karadžić je predao Kutiljerovu izjavu u dokazni materijal.
Dio izjave je i pismo ambasadora Kutiljera magazinu “Ekonomist” u decembru 1995. godine, gdje on kaže da su “Aliju Izetbegovića i njegove saradnike autsajderi sa strane, koji su vjerovali da znaju bolje, hrabrili da odbaci sporazum iz 1992. i bori se za unitarnu bosansku državu”.
U izjavi se opisuje tok pregovora o uređenju BiH, čija je završna, šesta runda održana u Briselu krajem marta 1992. Srbi, Hrvati i muslimani dogovorili su se tada da se BiH “sastoji od tri konstitutivne jedinice, a svaka od njih, kao i središnje tijelo, zalagala bi se za zašitu ljudskih prava i za zaštitu prava manjina”.
U skladu sa Izjavom, Skupština BiH trebalo je da se sastoji od Doma građana i Doma konstitutivnih jedinica, a za donošenje odluka bila bi neophodna većina.
Bilo je takođe predviđeno da se održi referendum da bi bili potvrđeni ovi principi.
Kutiljero je potvrdio da je ubrzo nakon postizanja sporazuma dobio informacije da se Izetbegović odriče svog potpisa. Muslimanska stana je u junu 1992. formalno odbacila sporazum, kazao je on.
U izjavi svjedoka dati su i izvodi iz bilježaka američkog ambasadora Herberta Okuna, bivšeg zamjenika specijalnog izaslanika UN za Balkan, gdje on navodi kako je “Kutiljero prestao da vjeruje Izetbegoviću” i da smatra da je on “prepredenjak i da laže”, te da “jedno govori u javnosti, a drugo privatno”.
Zabilježen je i Kutiljerov stav da je "apusrdno samo srpsku stanu kriviti za situaciju u BiH, jer su sve tri strane odgovorne".
Zastupnik optužbe Alan Tiger sugerisao je da je "bilo više načina da se spriječi rat”, te da je, "osim prihvatanja principa, drugi način bio da bosanski Srbi prihvate nezavisnost BiH”.
“Niste spomenuli Hrvate, koji su takođe imali svoje ideje”, odgovorio je Kutiljero. Po proglašenju nezavisnosti Hrvatske mnogima bilo jasno da će doći do problema u BiH, rekao je Kutuiljero, dodavši da “Srbi nisu htjeli nezavisnu Bosnu, Hrvati su htjeli da pripoje dio Bosne, a muslimani su mislili da mogu da ostvare jedinstvenu državu".
On je naveo da Evropljani nisu htjeli promjenu granica, ali da Srbi i Hrvati nisu bili zainteresovani da BiH ostane kakva jeste, dok su se muslimani zalagali baš za tu soluciju, pa je trebalo naći održivo rješenje.
Kutiljero je svjedočio na osnovu obavezujućeg naloga Tribunala, pošto nije htio da da iskaz dobrovoljno, jer vjeruje da bi obaveza za pregovarače da se pojave kao svjedoci mogla sa ugrozi njihovu poziciju u nekim budućim sukobima.
Sudije su taj stav odbacile, navodeći da su mnogi drugi međunarodni pregovarači već svjedočili u Tribunalu.
Tokom svjedočenja u sudnici su bila dva predstavnika Vlade Portugalije.
Zahvaljujući svjedoku za dolazak u Hag, Karadžić je rekao: “Niste bili nimalo meki prema Srbima, ali mi smo se divili vašoj upornosti i vještini da se sačuva mir”.
(Srna/MONDO)