Stručnjak za antiterorizam Dževad Galijašević o najvažnijim ličnostima medju mudžahedinima koji su ubačeni u BiH.
Odred "El mudžahedin" nikada nije razoružan, a njegovi pripadnici, koji su u srpsko selo Bočinja ušli kao jedinica, nikada nisu predali nikakvo oružje - ono je ostalo u rukama provjerenih ratnika za vjeru i vjersku državu, napominje Dževad Galijašević, stručnjak za antiterorizam.
Govoreći o najvažnijim ličnostima među mudžahedinima koji su ubačeni u BiH, on pominje Lionela Dimona - Abu Hamzu, te Mouluda Boughelana - zvanog Sulejman i Zaferinija Binijama - zvanog Abdulah. Njih je pratila protjernica francuskog Interpola raspisana za teška djela razbojništva, ubistva civila i policajaca na sjeveru Francuske.
Iz Italije su došli: Abu Hamza Tunisi, Halil Jaraj - Amr i Saleh Nedal - Hašim, porijeklom iz Tunisa.
Njih je tražio italijanski Interpol zbog teških djela terorizma i djela protiv međunarodne bezbjednosti. Za njih se pretpostavlja da su pripadnici evropskog ogranka radikalne terorističke grupe GIA (koja širi teror i strah na sjeveru Afrike).
Svi članovi grupe došli su u BiH preko Slovenije i Hrvatske pomoću lažnih pasoša koje im je pripremila i napravila njihova italijanska veza iz Milana.
Na toj tački, na toj činjenici - da su u ime Armije BiH i bošnjačke politike postojali ljudi i logistički centri zaduženi za njihovo prihvatanje i naoružavanje - leži priroda odnosa zapadnih zemalja prema ratu u BiH, naglašava Galijašević.
On se zatim bavi osobama sa pseudonimima "Abu Hamza", otkrivajući pozadinu njihovog djelovanja i njihove biografije. Prvi Abu Hamza došao je iz Egipta (Abu Hamza al Misri - ponekad Al Masri). Neosporan autoritet u francuskom i tuniskom dijelu grupe.
Za njega su članovi grupe "Takfir" pričali da je u jednoj akciji u Avganistanu ostao bez ruke i oka, te da mu je tom prilikom poginuo sin, ali oni koji su boravili u Avganistanu u vrijeme rusko-avganistanskog rata tvrde da Abu Hamzu nikada nisu vidjeli tamo.
Hamza je neposredno prije odlaska u BiH, u svojstvu emira, odnosno vođe, svim članovima grupe "Takfir ve Hidžra" izdao fetvu kojom im je dopuštena srpska i hrvatska krv i imovina, ali i bošnjačka, jer oni nisu "dobri muslimani".
Drugi Abu Hamza u dijelu grupe "Takfir ve Hidžra" bio je Lionel Dimon, vođa njenog francuskog dijela.
On je bivši legionar sa vojnim iskustvom iz Džibutija i Somalije. Prema njegovim riječima, početkom rata u Bosni prelazi na islam i odlučuje da dođe i da se bori.
Treći Abu Hamza u grupi "Takfir ve Hidžra" bio je tridesetogodišnji Tunižanin. Njega sumnjiče za nerazjašnjena ubistva nekoliko hrvatskih povratnika u srednjobosanskom kantonu u travničkoj opštini. U samom središtu Zenice, ispred Islamskog balkanskog centra, ubio je jednog Egipćanina koji je izlazio sa molitve. Nakon toga je napustio BiH.
Teroristička grupa "Takfir ve Hidžra" ostavila je iza sebe niz terorističkih i najtežih kriminalnih djela, čime je nanesena ogromna šteta zajedničkom životu, a naročito procesu povratka u BiH.
Bosanskim Muslimanima je djelovanjem ove grupe znatno poljuljan svjetski rejting, te relativizovana uloga žrtve u proteklom ratu, dok su mnogi Bošnjaci postali predmetom ozbiljnog nadzora na granicama zapadnih zemalja, doživljavajući razna maltretiranja i neugodnosti, te boravke po istražnim zatvorima.
Galijašević ističe da je neosporna činjenica da su najvažniji članovi grupe "Takfir" - trojica Hamza - izbjegli velike policijske akcije koje su se odvijale pod najvećom tajnošću. Je li moguće da postoji takav stepen povezanosti njenih članova sa centrima političke i državne moći da su oni nesmetano i neprekidno mogli sijati strah i teroror, naročito u srednjoj Bosni, i nametati svoj način života u ideološkom pohodu na zaostala seoska područja (poput Željeznog polja, Šerića, Mehurića..)?
Način legalizacije njihovog boravka u BiH i izgradnja i izmišljanje višestrukih identiteta, dobijanje pasoša i državljanstva, na čemu su posebno bili angažovani general Sakib Mahmuljin, bivši ministar MUP-a Bakir Alispahić, bivši načelnici centara Službe bezbjednosti u Sarajevu i Zenici (E. Bezdrob i Š. Mehmedović), te njihove prijave na fiktivne adrese govori da je ova grupa terorista imala apsolutnu zaštitu u vrhu političko-policijske vlasti - ističe Dževad Galijašević.
Al kaida je u vrlo kratkom vremenskom roku, nakon napada u SAD, izgradila i razvila mrežu svojih organizacija i pojedinaca, postajući najozbiljnija teroristička prijetnja cijelom svijetu, a jedan njen dio prekrio je BiH. (Srna)
