Podzemne vode su obnovljiv, ali nisu neograničen resurs. Uočen je nesrazmjer sa rastućim potrebama, te vrlo brzo može doći do nedostatka vode za piće
Rezerve podzemne vode u Republici Srpskoj, prema procjenama, iznose 13 do 18 metara kubnih u sekundi, ali cjelokupne rezerve ne mogu biti iskorištene za vodosnabdijevanje, ističe načelnik Odjeljenja za zaštitu i korištenje voda u Javnoj ustanovi (JU) "Vode Srpske" Nebojša Nikolić.
Ove rezerve se u velikoj mjeri koriste za vodosnabdijevanje naselja i privrede Republike Srpske, napominje Nikolić i ukazuje na podatak da oko 76 odsto stanovništva Srpske živi u Krajini i sjevernim dijelovima Srpske, gdje su velike rezerve podzemne vode.
"Za dugoročno vodosnabdijevanje stanovništva Republike Srpske neophodno je oko 8,4 metra kubna po sekundi, pa je od izuzetno velikog značaja pravilno upravljanje vodama i zaštitom rezervi i kvaliteta podzemne vode", upozorava Nikolić.
On ističe da, iako su obnovljive, podzemne vode nisu neograničen resurs, nego su limitirane brzinom obnavljanja, i upozorava da je uočen nesrazmjer sa rastućim potrebama, te da vrlo brzo može doći do manjka vode za piće.
U toku je izrada studije o stanju podzemnih voda u Srpskoj i ona će pokazati validne podatke o stanju kvaliteta i kvantiteta podzemnih voda.
Najzagađenije rijeke u BiH i Republici Srpskoj su Bosna i Spreča, koje imaju ulogu recipijenta otpadnih voda dva velika grada sa razvijenom industrijom i velikim brojem stanovnika – Sarajeva i Tuzle, naglašava Nikolić. Zbog istih razloga ugrožen je i Vrbas nizvodno od Banjaluke.
S druge strane, najčistije rijeke i potoci u Republici Srpskoj su uglavnom u slivovima malih rijeka, gdje nema uticaja čovjeka - u gornjem slivu rijeka Drine i Sutjeske, te gornjem slivu Sane i Ribnika... i ostali manji vodoci u planinskim predjelima.
"Najveća zagađenja u rijekama potiču od gradskih komunalnih otpadnih voda i budući da samo Trebinje ima uređaj za tretman urbanih otpadnih voda - može se zaključiti da su ugrožene sve rijeke koje predstavlju recipijente za gradsku kanalizaciju", ukazuje Nikolić.
I povećan broj stanovništva utiče na sve veću opterećenost izvora za vodosnabdijevanje, pa je samim tim i veći efekat na kvalitativno stanje vodotoka.
Nikolić podsjeća da Javna ustanova "Vode Srpske" provodi redovne monitoringe rijeka i jezera, kao i pojedinih većih zagađivača, u saradnji sa Ministarstvom poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Republike Srpske, i to putem vodoprivrednih dozvola, saglasnosti i smjernica.
Postoji cijeli set direktiva koje tretiraju vode (krovna je direktiva o vodama EU), koje zemlje članice moraju ispuniti pri stupanju u Uniju, a postoje i rokovi za pojedine oblasti zavisno od svake zemlje koja pristupi.
Bez obzira na to što još nije članica EU, BiH (i Republika Srpska) od 2003. godine usklađuju zakonske propise i preduzimaju određene korake za njihovo ispunjavanje.
Provode se i aktivnosti radi izrade potrebnih studija, poput studije za stanje podzemnih voda, studije određivanja statusa kvaliteta površinskih voda, poplavnog rizika, ali i aktivnosti na usklađivanju podzakonskih akata Republike Srpske sa zakonodastvom i normama EU.
"Evropski standard jeste i izgradnja uređaja za prečišćavanje urbanih otpadnih voda svih naselja sa više od 2.000 stanovnika. To je najskuplji segment i on se planira iz sredstava IPA fondova, pristupnih fondova EU, za koje dobijamo pristup tek po potpisivanju članstva u EU", navodi Nikolić.
Trenutno su u funkciji prečistači u Trebinju i Bileći, a u toku je izgradnja prečistača u Bijeljini, zaključuje Nikolić i ukazuje na praksu Bugarske, Rumunije i Hrvatske koje su povukle znatna sredstva iz EU fondova.
(Srna)
