Porodice zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila Sarajevsko–romanijske regije još se nadaju da će vlasti u FBiH otriti lokacije u kojima su posmrtni ostaci oko 300 sarajevskih Srba za kojima se još traga.
Predsjednik Regionalne koordinacije porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila Sarajevsko–romanijske regije Mirko Vranić kaže da su policija i tužilaštvo tokom rata vršili uviđaje u vezi sa nastradalim Srbima i da se na osnovu postojeće dokumentacije mogu dobiti tačni odgovori na pitanja gdje se nalaze njihovi posmrtni ostaci.
Vranić je rekao da porodice nisu bile iznenađene obustavom ekshumacije na deponiji u sarajevskom naselju Buća Potok, tokom koje su samo pronađene sitne kosti ljudskog porijekla.
"Mi smo od samog početka sumnjali u rezultat ekshumacije u Buća Potoku, jer smo imali saznanja koja su ukazivala da su tijela nastradalih Srba izmještena iz Sarajeva. Na ovoj ekshumaciji insistirali su Tužilaštvo BiH i Institut za nestala lica", naveo je Vranić.
On je dodao da su porodice sumnjale da su srpski predstavnici tamo namjerno odvođeni "kako bi se pokazalo da se nešto traži".
"Naša Regionalna koordinacija organizovala je odlazak porodica na deponiju, gdje smo se uvjerili da su naše sumnje bile opravdane. Kopalo se veoma dugo, ništa nije nađeno, a potrošen je ogroman novac - 1,7 miliona KM, za nešto gdje se nije našla nijedna srpska kost", istakao je Vranić.
Sumnje da je bilo izmještanja srpskih tijela iz Sarajeva na druge lokacije Vranić je potkrijepio i činjenicom u slučaju "Transporter", nakon zarobljavanja osam rezervista JNA u Aerodromskom naselju u Sarajevu.
"Ovi ljudi nikada nisu došli svojim kućama, iako su tadašnji ministar odbrane republike BiH Jerko Doko i komandant Teritorijalne odbrane Hasan Efendić potpisali njihovo oslobađanje. Posmrtni ostaci samo dvojice rezervista, Nedeljka Vujičića i Zorana Markovića, ekshumirani su i identifikovani u Visokom", naveo je Vranić.
Porodice smatraju da su sve provedene ekshumacije u Sarajevu "navođenje na odstupanje od oštrice" da se ne nađu tijela, kako bi se negirala tvrdnja o stradanju srpskih civila u ovom gradu.
Ekshumacija u Buća Potoku počela je probnim kopanjem 22. aprila 1993. godine, tokom kojeg su pronađene sitne kosti – dva pršljena i jedno rebro za koje su antropolozi utvrdili da su ljudske kosti.
Obustavljena je 30. avgusta, jer Tužilaštvo BiH firmama iz Istočnog Sarajeva, koje su obavljale te radove, nije isplatilo 280.000 KM.
Ponovo je nastavljena 21. novembra angažovanjem novog izvođača radova, preduzeća "Gradsko groblje" iz Visokog, čemu su se usprotivile porodice nestalih sarajevskih Srba zbog sumnje da će oni kvalitetno pregledati teren.
Konačna potraga za posmrtnim ostacima nestalih sarajevskih Srba na ovom lokalitetu okončana je bez rezultata 26. avgusta prošle godine.
U Institutu za nestala lica BiH tada je rečeno da će nove ekshumacije biti zakazane samo u slučaju novih informacija o eventualnim lokalitetima koji bi mogli da kriju žrtve srpske nacionalnosti.
Vranić je rekao da porodice nisu bile iznenađene obustavom ekshumacije na deponiji u sarajevskom naselju Buća Potok, tokom koje su samo pronađene sitne kosti ljudskog porijekla.
"Mi smo od samog početka sumnjali u rezultat ekshumacije u Buća Potoku, jer smo imali saznanja koja su ukazivala da su tijela nastradalih Srba izmještena iz Sarajeva. Na ovoj ekshumaciji insistirali su Tužilaštvo BiH i Institut za nestala lica", naveo je Vranić.
On je dodao da su porodice sumnjale da su srpski predstavnici tamo namjerno odvođeni "kako bi se pokazalo da se nešto traži".
"Naša Regionalna koordinacija organizovala je odlazak porodica na deponiju, gdje smo se uvjerili da su naše sumnje bile opravdane. Kopalo se veoma dugo, ništa nije nađeno, a potrošen je ogroman novac - 1,7 miliona KM, za nešto gdje se nije našla nijedna srpska kost", istakao je Vranić.
Sumnje da je bilo izmještanja srpskih tijela iz Sarajeva na druge lokacije Vranić je potkrijepio i činjenicom u slučaju "Transporter", nakon zarobljavanja osam rezervista JNA u Aerodromskom naselju u Sarajevu.
"Ovi ljudi nikada nisu došli svojim kućama, iako su tadašnji ministar odbrane republike BiH Jerko Doko i komandant Teritorijalne odbrane Hasan Efendić potpisali njihovo oslobađanje. Posmrtni ostaci samo dvojice rezervista, Nedeljka Vujičića i Zorana Markovića, ekshumirani su i identifikovani u Visokom", naveo je Vranić.
Porodice smatraju da su sve provedene ekshumacije u Sarajevu "navođenje na odstupanje od oštrice" da se ne nađu tijela, kako bi se negirala tvrdnja o stradanju srpskih civila u ovom gradu.
Ekshumacija u Buća Potoku počela je probnim kopanjem 22. aprila 1993. godine, tokom kojeg su pronađene sitne kosti – dva pršljena i jedno rebro za koje su antropolozi utvrdili da su ljudske kosti.
Obustavljena je 30. avgusta, jer Tužilaštvo BiH firmama iz Istočnog Sarajeva, koje su obavljale te radove, nije isplatilo 280.000 KM.
Ponovo je nastavljena 21. novembra angažovanjem novog izvođača radova, preduzeća "Gradsko groblje" iz Visokog, čemu su se usprotivile porodice nestalih sarajevskih Srba zbog sumnje da će oni kvalitetno pregledati teren.
Konačna potraga za posmrtnim ostacima nestalih sarajevskih Srba na ovom lokalitetu okončana je bez rezultata 26. avgusta prošle godine.
U Institutu za nestala lica BiH tada je rečeno da će nove ekshumacije biti zakazane samo u slučaju novih informacija o eventualnim lokalitetima koji bi mogli da kriju žrtve srpske nacionalnosti.