Kažu da klinička i "prava" smrt nemaju baš puno zajedničkih strana. Primjera onih koji su se nakon smrti "vraćali kući" sa svoje sahrane malo je, ali ih je bilo.
Prema riječima Murata Musabegovića iz Vogošće, jedan od takvih slučajeva 1960. godine zabilježen je i u njegovoj opštin, piše “Avaz”.
"Vukan Perić, sin Lazara, rođen 1929. godine u vogošćanskom naselju Budišići, šezdesetih godina važio je za vrlo zanimljivog šereta", rekao je Murat Musabegović.
"Šta se ovde događa, začulo se iz kovčega"
Vukan je, kako dodaje Musabegović, znao zbijati šale na tuđi ali i vlastiti račun.
"Jednog dana 1960. godine, prijatelje, poznanike i radne kolege iz firme UNIS-ENERGOTEHNIKA u Vogošći, gdje je radio, naprasno je šokirala vijest o njegovoj, iznenadnoj, smrti... Kažu da se na njegovoj sahrani okupio do tada najveći broj građana jer ne dešava se svaki dan da, bukvalno, preko noći, neko umre u cvijetu mladost", rekao je Musabegović.
Nakon oproštajnih govora sveštenik je pozvao one koji su, celivanjem pokojnika, htjeli da se oproste.
Radnici pogrebnog preduzeća skinuli su poklopac sa sanduka.
Padali u nesvijest i bežali s groblja
"Šta se ovde događa, začuo se glas iz kovčega", ispričao je Musabegović. Radnici pogrebnog preduzeća i oni koji su se nalazili u neposrednoj blizini odra počeli su da padaju u nesvijest.
Drugi su, ipak, vidjevši da pokojnik ustaje iz sanduka svojim nogama "dali vjetar" i pobjegli sa groblja glavom bez obzira.
"Čekajte i mene", slušali su za sobom "pokojnikove" povike, priča Musanbegović.
Kako priča Musanbegović, “pokojnik”, se pričestio ostavljenom rakijom i krenuo kući, vukući sanduk sa sobom. Uz put su mu neki, ne znajući za njegovu sahranu, otpozdravljali čudeći se mrtvačkom sanduku koji je vukao.
“Nešto su mi se leđa od ležanja ukočila. Vi sjednite i počastite se, a ja ću da se odmorim malo, rekao je gostima koje je zatekao u svojoj kući. Svi od reda počeli su da padaju u nesvijest”, priča Musanbegović.
Da li neko zna gdje je Vukan danas?
Vukanu je bilo čudno šta se dešava u kući. Pitao je da li mu se jedna od četiri kćerke udaje. Tek kada su se i drugi počeli pribirati i dolaziti k sebi objasnili su mu o čemu se, zapravo, radilo. Rekli su mu kako su ga maloprije "ispratili" na groblje, te im nije jasno kako je vaskrsnuo. Ne vjerujući da je živ štipali su ga po raznim dijelovima tijela.
Ispostavilo se, da se Vukan Perić izvjesno vrijeme nalazio u stanju kliničke smrti. Kako je do toga došlo i kako se on ponovo vratio među žive nikada u potpunosti nije razjašnjeno.
Tek, godinama kasnije njegov slučaj se prepričavao po selima i prelima.