Spisak onih koji su otišli iz najjače opozicione stranke u proteklih 12 godina je dugačak. Spisak razloga je mnogo kraći.
Delegat u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH Ognjen Tadić i poslanik u Predstavničkom domu Đorđo Krčmar napustili su SDS, a njihovim putem mogli bi da krenu i narodni poslanik Dušan Berić kao i banjalučki odbornici SDS-a Predrag Vulin i Ljubo Ninković.
Svi su već viđeni u stranci koju je osnovao Tadić. Ovo je posljednji u nizu odlazaka važnih likova iz SDS-a u proteklih nešto manje od 12 godina koliko je ova stranka opozicija u Srpskoj.
U tom periodu SDS je napustilo više od 20 ljudi koji su bili na izuzetno važnim pozicijama u zakonodavnoj i izvršnoj vlasti. Preciznije, u SDS-u više nisu čak dva bivša predsjednika stranke (Dragan Kalinić i Dragan Čavić), dva predsjednika Narodne skupštine Republike Srpske (Kalinić i Dušan Stojičić), jedan predsjednik Republike (Čavić), dva premijera (Pero Bukejlović i Gojko Kličković) i jedan ozbiljan predsjednički kandidat (Tadić), te dvocifren broj poslanika i delegata na različitim nivoima vlasti.
U istom periodu od bivših kadrova SDS-a je nastalo, uključujući i Narodnu stranku, čak sedam novih političkih partija, od Demokratskog pokreta Dragana Čavića (danas NDP) preko Kalinićevog Saveza za demokratsku Srpsku do Ujedinjene Srpske, Uspješne Srpske, Izvornog i Prvog SDS-a.
Mnogi su skloni da zlurado konstatuju da je u proteklih 12 godina koliko stranku vode Mladen Bosić i Vukota Govedarica, partiji nanijeto mnogo više štete nego nakon najozbiljnijeg poslijeratnog udarca koji je ovoj stranci nanijela Biljana Plavšić, a zatim i „sječe knezova“ koju je krajem juna 2004. godine sproveo Pedi Ešdaun kada je zabranio političko djelovanje najvažnijim funkcionerima te stranke, uključujući i tadašnjeg predsjednika Dragana Kalinića.
Spisak funkcionera koji su napustili stranku na raznim nivoima vlasti je podugačak, a pomenućemo samo neke. Vojislav Gligić i Branislav Škobo su sa pozicije narodnih poslanika prešli iz SDS-a u NDP. Kod Čavića je završio i istaknuti sarajevski parlamentarac Momčilo Novaković, te nekadašnji delegat u Domu naroda Slobodan Šaraba. U NDP je prešao i bivši poslanik Radomir Pašić te Đorđe Milićević koji je kao kandidat SZP-a postao načelnik Šamca prošle godine.
Nenad Stevandić je osnovao Ujedinjenu Srpsku u kojoj je danas i Dušan Stojičić, Zlatko Maksimović osnovao je Uspješnu Srpsku, a Darko Banjac je prešao u DNS. Poslanik Slavko Dunjić takođe je okrenuo leđa stranci preko koje je ušao u parlament. Gojko Kličković je u Prvoj SDS, a oko te partije kreće se i jedan od osnivača stranke u Hercegovini Božidar Vučurević.
Svih ovih godina rukovodstvo SDS-a je na konstantno osipanje stranke uglavnom reagovalo na način kao da se to njih nimalo ne tiče, ali trebalo bi priznati da su uglavnom odlazili ljudi koje nijedno rukovodstvo ne bi zadržalo jer su odluke o napuštanju bile čvrste i motivisane raznim interesima i razlozima, pa je traženje alibija za izlazak iz najjače opozicione partije ustvari bilo samo dodatna dramatizacija situacije.
"Pojedini narodni poslanici koji su tokom ovog mandata napustili SDS pravili su predstavu od cijele priče govoreći kako ne mogu da dođu do izražaja, kako nema demokratije u partiji i slično, a u stvari je sve to bio običan spin jer su oni odluku o napuštanju donosili mnogo ranije, a sve što su radili poslije bilo je samo unošenje dodatnog nemira u stranku", tvrdi sagovornik Monda iz vrha SDS-a koji dodaje da je tačno da vrh stranke nije ni pokušavao da zadrži one koji su izrazili namjeru da odu jer je bilo jasno da ne postoji šansa da ostanu u partiji.
Ipak, u vrhu stranke su svjesni da im stalni odlasci iz stranke dodatno urušavaju partijsku infrastrukturu pa su prinuđeni da traže rješenja koja su tu, tek da se popuni broj. U tom smislu nije nikakva mudrost konstatovati da SDS ima velikih problema sa unutrašnjom strukturom u zapadnim dijelovima Srpske, a naročito u Banjaluci gdje su na čelu odbora ljudi nepoznati široj javnosti i gdje stranka godinama ne može da ostvari značajniji rezultat.
Trebalo bi priznati da je najbolji rezultat u Banjaluci SDS ostvario dok su strankom u gradu rukovodili Tadić i Stevandić, a to je bilo na lokalnim izborima 2012. godine. Sve prije i poslije je bilo katastrofa. I dok je imao predsjednika iz Banjaluke, SDS nije mogao da ostvari dobar rezultat u ovom gradu. Tako je dvije decenije i nijedno rukovodstvo SDS-a nije pokazalo naročitu želju da stanje u Banjaluci popravi, a u pitanju je najveća lokalna zajednica u Srpskoj u kojoj više od 150.000 ima pravo glasa.
"Vrata ove stranke su otvorena ljudima koji su svojevremeno napustili partiju, a nisu joj učinili nikakvo zlo. To se ne odnosi na one koji su godinama pravili štetu SDS, a u vremenu kada su bili na pozicijama i uživali sve moguće benefite. Poziv je otvoren i ne mislimo personalno da idemo od jednog do drugog čovjeka", rekao je "Blicu" Govedarica prije nekoliko dana, nagovještavajući mogućnost da stranka ipak krene putem integracije.
Ipak, samo nekoliko dana nakon ove izjave odlazak iz stranke objavio je Tadić, a zatim se i raspao odbornički klub SDS-a u Banjaluci. Kada je integrativni proces u pitanju, u posljednje vrijeme se govori tek o Draganu Čaviću kao čovjeku koji bi mogao da se vrati u SDS. Većina drugih koji su napustili stranku postali su partneri ili neka vrsta savjetnika aktuelne vlasti. Prije svih Nenad Stevandić i Dragan Kalinić.
"Nije problem priznati greške, ali ne mogu se ne pomenuti neke objektivne okolnosti. Osipanje SDS-a odgovara vladajućoj garnituri i to se zdušno podržava, kako putem medija, tako i lično, prisustvom osnivačkim skupštinama tih stranaka i sjednicama njihovih organa. S druge strane, imamo i informacije o tome da razlozi za napuštanje SDS-a nisu nikakve razlike u mišljenjima ili ideologiji već da su u pitanju lični interesi, neki čak toliko sitni, pa i nemoralni, da će se javnost šokirati kada te informacije budu objavljene javno, a velika je mogućnost da se to ubrzo i dogodi", tvrdi izvor Monda iz SDS-a.