U razmaku od deset dana Milorad Dodik je, gostujući na sarajevskim televizijama, gotovo potvrdio da će biti kandidat za člana Predsjedništva BiH iz Republike Srpske na narednim opštim izborima.
I dok je početkom mjeseca kod Senada Hadžifejzovića bio pomalo tajnovit, sinoć je u “Poštenom” Duške Jurišić čak govorio i o planovima nakon eventualnog ulaska u Predsjedništvo. Samouvjeren i opušten kao da je na RTRS-u, a ne u programu FTV-a, Dodik je istakao da će odluku o kandidaturi donijeti organi stranke i da on te stavove “neće moći da odbije”. Kako je sasvim jasno da će se stav stranke poklopiti sa njegovim, stvari bi ovdje trebalo da su sasvim jasne. Ono što je za neke pomalo zbunjujuće jeste činjenica da Dodik o Predsjedništvu otvoreno priča na sarajevskim televizijama, dok pred novinarima u Srpskoj o toj temi još nije toliko otvoren.
Još ranije je najavio da će, ukoliko uđe u Predsjedništvo, zakletvu položiti u Narodnoj skupštini Republike Srpske. Sinoć je otkrio još neke detalje budućeg djelovanja, između ostalog, rekavši da će imati kancelariju u Istočnom Sarajevu i Banjaluci, a na pitanje kako će ići na sjednice odgovorio je da može da prisustvuje putem videolinka ili konkretnije, preko “Skajpa”.
Podsjećamo, zbog ustavnih ograničenja, Dodik ne može ponovo da se kandiduje za predsjednika Srpske, a mišljenja je da mora da uđe u izbornu trku kako bi “nosio” cijelu stranku na svojim leđima, te mu ostaje samo Predsjedništvo ili neka od lista za parlament. Predsjedništvo je svakako atraktivnija opcija, ali nosi i određene zamke koje se tiču ukupnog Dodikovog odnosa prema Sarajevu i generalno prema BiH kao državi ili državnoj zajednici. Osim toga, pozicija u Predsjedništvu nudi mnogo manje lagodnosti i beneficija koje Dodik danas ima u Banjaluci, od manjeg budžeta, preko umanjenog broja savjetnika, pa do načina izbora ljudi u obezbjeđenju. A istovremeno na drugom kolosijeku ima takođe važno, možda i važnije pitanje – koga da isturi u trku za predsjednika Republike.
“Došli smo u situaciju da odlaskom Dodika prema Predsjedništvu što je gotovo izvjesno, Srpska ostaje bez ijednog profilisanog nacionaliste koji će biti kandidat za predsjednika. I ne samo to, nego čak ni taj Dodikov protivkandidat neće biti nacionalista. Pomenuću samo Mladena Ivanića za kog se priča da će biti kandidat za predsjednika. Njegova politika kompromisa i pomirljivosti doživjela je potpuni krah, a on taj svoj karakter ne može da promijeni ni na poziciji predsjednika Republike. Takođe, izgledno je i da će za premijera doći neko nacionalno potpuno anemičan”, kaže za Mondo Rajko Vasić, član Glavnog odbora SNSD-a.
Kako je Dodik pogazio rasadu
Vasić je nekada bio prvo medijsko i organizaciono ime stranke, a posljednjih godina na svom blogu iznosi niz napomena, upozorenja pa i zamjerki na račun SNSD-a i pojedinih ljudi iz te partije, pa i samog Dodika. Vasić za naš portal kaže da je sasvim jasno da u SNSD-u ne postoji sistem i da će praktično Dodik da odluči koga će da kandiduje za predsjednika.
“On voli da u zadnjih pet minuta to riješava, ali jasno je da nema viziju šta da uradi. Situacija nije dobra. Njegovim odlaskom u Predsjedništvo srpski nacionalizam preselio bi se u Sarajevo, a on nije potreban tamo, nego ovdje”, mišljenja je Vasić.
Dodik kategorički tvrdi da će u ime vladajuće koalicije SNSD dati oba kandidata za pojedinačne funkcije. Spekulacije o predsjedničkoj kandidaturi traju već mjesecima, a sve se svodi na tri imena – Željku Cvijanović, Nebojšu Radmanovića i Sinišu Karana. Izgledno je da u SNSD-u čekaju šta će ponuditi SZP, odnosno da li će najprepoznatljivija ličnost iz tog bloka, Mladen Ivanić, biti kandidat za predsjednika. To je važno, ne toliko na terenskom, koliko na simboličkom planu jer je Radmanović svojevremeno pobijedio Ivanića, dok je Cvijanovićeva od počasnog predsjednika PDP-a izgubila. Interesantno je da je Dodik sinoć na pitanje Jurišićeve za koga bi volio da bude njegov nasljednik, prije odgovora zaćutao dobrih desetak sekundi, što takođe nije uobičajeno kad je on u pitanju, da bi zatim dao prilično neodređen odgovor.
Rajko Vasić kaže da se po tom pitanju sve svelo na ime Željke Cvijanović.
“Očigledno je da je Radmanović u nekoj vrsti defanzive, a sve drugo što se spominje je praktično neozbiljno. Problem je što je Dodik pogazio svu rasadu oko sebe”, kaže Vasić slikovito potvrđujući raniji svoj stav da je jedna od Dodikovih većih grešaka što u 12 godina apsolutne vladavine u Srpskoj nije unutar SNSD-a profilisao svog dostojnog nasljednika.
Izbori za Predsjedništvo tako bi mogli da budu najinteresantniji od Dejtonskog sporazuma na ovamo. Osim Dodikove kandidature, aktuelan je i povratak Željka Komšića kao kandidata bošnjačke ljevice koju bi trebalo da predvode DF i SDP. Pošto nema naznaka da će Izborni zakon biti promijenjen, sve sluti da će HDZ, odnosno hrvatski glasački korpus, ponovo ostati bez autentičnog predstavnika u Predsjedništvu BiH.
Šta je ovo, Tito dragi
Nekako stidljivo se kroz dio sarajevskih medija i po tamošnjim kuloarima provlači još jedna, za mnoge suluda, ali ne i potpuno neočekivana kombinacija. Prema tim tvrdnjama, HDZ BiH, odnosno Dragan Čović bi, ako se Komšić kandiduje, svjestan da ne može da ga pobijedi, pokušao da nanese udarac sadašnjim koalicionim partnerima iz SDA koji odbijaju da podrže Čovićev prijedlog izmjena Izbornog zakona. Po toj teoriji, Čović bi pozvao Hrvate da glasaju za Fahrudina Radončića, kao glavnog protivnika kandidatu SDA.
Praktično, moglo bi da se dogodi da Hrvata Komšića u Predsjedništvo izaberu Bošnjaci, a da Bošnjak Radončić u fotelju zasjedne zahvaljujući glasovima Hrvata. Kada se na to dodaju Dodikova razmšljanja o djelovanju tog organa nakon što on eventualno bude izabran, jasno je da bi se Predsjedništvo BiH, kao kolektivni šef države, nakon oktobra, moglo pretvoriti u kolektivni cirkus.
A ako bi se već Dodik na sjednice uključivao skajpom, i Radončić bi imao opravdanje da isto radi iz jednog od “Avazovih” tornjeva.
I zamislite sliku sa sjednice Predsjedništva na kojoj Željko Komšić sjedi sam u sali za sjednice, dok ga sa jednog video-zida gleda Dodik, a sa drugog Radončić. Ne bi mu preostalo ništa drugo nego da na treći okači onu sliku Josipa Broza Tita koju je držao u kabinetu u prethodnom mandatu. Pa vi sad recite da to ne bi bio cirkus.
